Dok su oni spremali pozivnice za “svečanu ceremoniju”, mi smo brojali one koji nisu dočekali nabavku akceleratora. Dok su oni poručivali da je ovo “značajan trenutak”, mi smo slali saučešća porodicama. Dok su oni planirali protokol, mi smo svjedočili suzama majki koje su zbog kašnjenja linearnog akceleratora ostale bez svoje djece.

 

Osam stotina dana. Toliko je prošlo od kada su nadležni prvi put obećali nabavku ovog aparata. Osam stotina dana je proteklo od početka procesa nabave linearnog akceleratora, tokom kojeg su se javljali brojni izazovi, uključujući kašnjenja, administrativne probleme i kontroverze oko tenderskog postupka, dok su pacijenti i dalje čekali na terapiju.

Ilustracija akcetolatora

I sada, kada se konačno linearni akcelerator pojavljuje u bolnici, umjesto da ga tiho puste u rad i pokušaju bar malo oprati svoje grijehe, oni organizuju “svečanost”. Kao da se otvara novi trgovački centar, a ne aparat koji je trebalo da spašava živote prije dvije godine! Kao da nije bilo silnih novinarskih izvještaja, javnih prozivki, protesta, prijava Tužilaštvu, kao da nije bilo ljudi koji su umrli čekajući terapiju koja nikada nije došla.

Ko će od njih, u odijelima i s osmijesima na licima, pogledati u oči porodice koje su izgubile svoje najmilije zbog ovog  kašnjenja? Ko će od njih reći majci koja je izgubila sina da je “svečana ceremonija” opravdana? Ko će od njih stisnuti ruku ocu koji je sahranio kćerku jer terapije nije bilo?

Ovo nije trenutak za slavlje. Ovo je trenutak za izvinjenje. Za ostavke. Za odgovornost. Za kajanje. Ovo je trenutak kada bi nadležni morali spustiti glavu i priznati da su zbog njihove nebrige ljudi umirali u bolovima.

Ali ne, oni će svečano presjeći vrpcu. Oni će uživati u reflektorima kamera, u govorima o “velikom danu”. Oni će se tapšati po ramenima dok u istim tim hodnicima još uvijek odzvanjaju koraci ljudi koji su došli prekasno po terapiju koja je mogla da ih spasi.

I zato, neka im bude svečano. Neka im bude fešta. Jer će im jednog dana, pred licem pravde ili pred sopstvenom sviješću, sve ovo doći na naplatu.

Ali onima koji zbog nedostatka linearnog akceleratora više nisu među živim to više ništa ne znači.

Napomena:
Ovaj tekst je autorski komentar i izražava stav autora/redakcije. Objavljen je u javnom interesu s ciljem ukazivanja na moguće sistemske propuste i posljedice istih. Tekst se temelji na dostupnim informacijama, javnim izjavama i činjenicama poznatim u trenutku pisanja. Svi navodi predstavljaju mišljenje autora i ne odnose se na pojedince osim ako to nije izričito navedeno.

Komentari

Prethodni članakPreko sto osoba u timovima i građani iz Tuzle, Lukavca, Kalesije, Sarajeva i drugih mjesta traže nestale
Naredni članakJavna rasprava o nacrtu gender akcionog plana