U Tuzlanskom kantonu vlast se ponaša kao šminker na Titaniku dok brod tone, oni dotežu kravatu i popravljaju rasvjetu. Jer, valjda je bitno da se lijepo vidi katastrofa.
Vlada TK danas ne vodi politiku ona režira predstavu. Scenografija je tu: svježe okrečene fasade, poneki asfalt, vrpce koje se sijeku kao da su narodu hljeb. Kamere snimaju, portali prenose, a ministri se utrkuju ko će ispasti veći “graditelj”. Samo što ne grade ništa što ima ikakve veze sa stvarnim životom.
Temelji? Ma koga briga za temelje.
Zdravstvo se raspada pred očima, ali važno je da se otvori renovirani hodnik. Škole zjape poluprazne jer djeca odlaze, ali bitno je da se zamijene prozori i napiše saopćenje. Mladi masovno bježe glavom bez obzira, ali vlast se ponosi “projektima” koji postoje samo na papiru i u powerpoint prezentacijama.
Ovo više nije ni nesposobnost. Ovo je svjesno ruganje.
Jer nije moguće da ne vide. Vide oni sve i raspad sistema, i odlazak ljudi, i urušavanje svake ozbiljne institucije. Ali ih jednostavno nije briga. Lakše je kititi fasadu nego se uhvatiti u koštac sa onim što je trulo do srži.
A srž je trula.
Privreda? Na koljenima. Zapošljavanje? Stranačka knjižica važnija od diplome. Budžet? Bankomat za podobne. Institucije? Produžena ruka partija. I u takvom haosu, Vlada TK ima obraza da priča o “napretku”.
Napredak? Jedino što ovdje napreduje jeste brzina kojom ljudi odlaze.
I dok narod pakuje kofere, vlast pakuje priče. Jedni bježe iz zemlje, drugi bježe od odgovornosti. I to je suština ove vlasti bježanje. Od istine, od problema, od stvarnosti.
Jer suočiti se sa temeljima znači priznati da je kuća napravljena na laži, nepotizmu i potpunoj nesposobnosti.
Zato oni biraju lakši put još jedan sloj boje, još jedno lažno obećanje, još jedna predstava za javnost.
Ali neka zapamte jedno: kad temelji puknu, ne ruši se samo kuća.
Ruši se i iluzija.
A tada neće pomoći ni fasade, ni kamere, ni saopćenja. Tada ostaje samo gola istina da su imali priliku da grade, a izabrali su da varaju.
I to će im, prije ili kasnije, doći na naplatu.
Piše: Edis K.
Komentari