Zlatan Čufer je sve ono što većina predsjednika SDP-a u Lukavcu nikada nisu bili – istinski socijaldemokrata, bez dileme i kalkulacija. Čovjek koji nije bježao od odgovornosti, već ju je preuzimao onda kada je bilo najteže.
A najteže je, bez sumnje, bilo nakon katastrofalnog poraza SDP-a na općim izborima 2014. godine. Partija razbijena, demoralizirana, ostavljena na vjetrometini političke stvarnosti u kojoj je SDA već 12 godina čvrsto držala vlast u Lukavcu. Javna preduzeća, direktorske fotelje, mediji, vlast u Kantonu, Federaciji i državi sve je bilo u njihovim rukama. Šta dalje? Kako se boriti protiv mašinerije koja melje sve pred sobom?
Tu na scenu stupa Zlatan Čufer. Svjestan da SDP nema izbora osim boriti se, povlači potez koji će se kasnije pokazati kao revolucionaran ne samo za Lukavac, već i za širu političku scenu BiH. Dok su Nikšić (SDP), Kojović (NS) i Komšić (DF) tek u dalekoj budućnosti razmišljali o ujedinjavanju opozicije, Čufer u Lukavcu okuplja prvu političku trojku – SDP, DF i Koaliciju SDU-LDS.
Nije to bilo lako. Trebalo je političke mudrosti, hrabrosti i vizije da se suprotstavi partijskim uhljebima, politikantima i nevjernicima u vlastitim redovima. No, Čufer nije bio sam uz njega je stajao prekaljeni politički strateg prof. dr. Edhem Muftić, kao i tadašnji vijećnici SDP-a. I tako je nastala prva velika opoziciona koalicija, a njen kandidat za načelnika bio je prof. dr. Edin Delić.
Malo je ko vjerovao u pobjedu. SDA-ova mašinerija bila je prejaka, resursi neograničeni, moć apsolutna. Ali Čufer je znao da nema nazad. Sve što je imao politički kapital, ljudske resurse, energiju i strast uložio je u pobjedu Edina Delića. I pobijedio je.
A Delić? Delić danas sjedi u načelničkoj fotelji zahvaljujući Zlatanu Čuferu. Jer da nije bilo Čuferove vizije i upornosti, Lukavac bi i dalje bio u raljama SDA. Zato mu duguje zahvalnost. I naklon.
E.K (Lukavacki.ba)
Komentari