Prevalismo preko glave još jedan praznik demokratije. Izabrasmo, bogme, novu vlast, samo još ne znamo u kojem sastavu i koje političke snage će nas u sljedeće četiri godine voditi prema Evropi. Bilo nam je, doduše, ovog puta malo dosadnije nego prije četiri godine. Nije bilo Kristijana Šmita da nam u izbornoj noći suspenduje ustav i nacrta izborne pobjednike, ali svi domaći akteri bili su na broju, pa se može smatrati kako je i ovoga puta pobijedila demokratija u punom kapacitetu.
Uvelo nam nove izborne tehnologije, pa su se neki, bogami, dobro namučili da nađu i prepoznaju za koga treba glasati, naročito ako im je neko naredio i propisao kome će demokratski i slobodno dati svoj glas – neki za radno mjesto, neki za obećanja da će ga tek dobiti, neki za pare, a neki naprosto zato što su već zaposleni u nekoj instituciji, javnom preduzeću ili ustanovi pod okriljem vlasti, pa k'o vele, nije se igrati sa režimom. Bolje je dati svoj glas za onoga ko ti već određuje sudbinu i drži je u svojim rukama.
Zagrajaše i poneke uticajne stranke na novu izbornu tehnologiju, i to još prije nego što su izbori i počeli. To je, kažu, uvedeno da nekakvi strani zavojevači mogu prekrajati volju naroda kako je njima ćeif, pa pošten režim više ne može računati ni na svoje ljude u biračkim odborima da dopisuju glasove vladajućoj stranci na ime onih koji nisu ni došli na glasačka mjesta ili da stave kakav krstić, zvjezdicu, cvjetić ili neki drugi folklorni amblem i tako konkurentski glasački listić učine nevažećim. Čemu nam onda uopšte služe izbori ako vladajuća stranka neće pobijediti?
Sad nam slijedi postizborni cirkus, poznat kao formiranje većine, koji će nakon ovih izbora biti nešto sadržajniji nego inače. Sad će moćni stranački gospodari, uticajni politički veterani raznih profila, sa ono malo preostalog politilkog ugleda, izroniti poput mitskih bića i početi postavljati svoje uslove za formiranje vlasti. Jedni bi da dobiju finansije, drugi sektor sigurnosti, treći bi da drže poluge u oblasti pravde – valja se osigurati da nikome ne padne na um da pokreće kakve istrage ili gluho bilo, da podnosi nekakve krivične prijave protiv njih za kakav lopovluk, kriminal i korupciju. U tim političkim natezanjima zaboraviće predizborne razmirice, uvrede, psovke i ostala čašćenja u kampanji, pa nekako na kraju ipak sklepati novi saziv institucija, ali uz objašnjenje kako to nije koalicija nego partnerstvo iz nužde. Kakvi su nam rezultati vlasti, ispade da mi od početka višestranačja imamo koalicije iz – velike nužde.
Kako su nam većine uvijek lahurli, klimave i nestabilne, i ovoga puta ćemo bezbelli imati one minorne strančice, koje su jedva prekoračile izborni cenzus, ali će u raznim parlamentima njihova ruka biti presudna za formiranje većine, pa će ti likovi moći trgovati tom svojom rukom tražeći ogromne komade izbornog kolača – pozicije, pare, radna mjesta, uticaj u javnim preduzećima i sve čime se može trgovati na tom primitivnom političkom vašarištu gdje se formira vlast. Tako će ti privjesci uz vlast sa šakom osvojenih glasova moći uslovljavati i najuticajnije stranke buduće većine.
Dok se stranačke gazde tako nadmudruju ko će dobiti što veći komad vlasti, čitava armija stranačkih aktivista spremno čeka da zasjedne u nekakve parlamente, vlade, ministarstva, komisije, javna preduzeća i upravne odbore, na neku funkciju u toplini vlasti na kojoj se dobro živi, malo radi, a ne odgovara se nikome osim stranačkom gazdi. Niko ih neće pozvati na odgovornost što neće imati nikakve rezultate i što se već na prvi pogled vidi kako su u parlamente i vlade nagrnuli politički diletanti u punoj snazi – jer niko od njih i ne očekuje da nešto znaju.
A kad se pregovori okončaju, na političku grbaču će nam opet zasjesti ljudi koji će nas i u predstojećem mandatu usrećiti krizama, blokadama, prijetnjama ratom, otcjepljenjima, destrukcijom i fingiranim sukobima, suvereno nas vodeći u prošlost. U pojam će nas ubijati ljudi željni vlasti, moći bogatstva, privilegija, skupocjenih auta, rotirajućih pratnji i drugih statusnih simbola našeg doba. Dok nas sve skupa foliraju kako se beskompromisno bore za narod, jedini smisao njihovog političkog djelovanja ogledaće se u njihovim bezobrazno visokim platama, regresima, dnevnicama, naknadama za odvojeni život, toplom obroku, hladnim platama, bijelom hljebu i crnim fondovima. A dok oni tako žive kao u bajci na svojim funkcionerskim visinama, ti se, Muzafere, kupaj sa svojom izbornom voljom kojom si ih doveo na vlast i prosječnom platom koja ne doseže ni frtalj potrošačke korpe…
Komentari