Živimo u vrijeme napredne tehnologije i skoro da je sve digitalizovano – gradimo pametne domove, kupujemo robote za pripremu hrane, palimo uređaje sa odgođenim početkom rada i tako dalje. Zbog ubrzane svakodnevnice želimo sebi olakšati i imati sve „na jedan klik“.
Tako da, kada sretnemo gazdinstvo koje opstaje radeći sve na tradicionalan način, bez serijske proizvodnje i napredne mehanizacije, pravo je osvježenje.
Nedaleko od Lukavca u naselju Prokosovići ušuškano je malo poljoprivredno gazdinstvo koje nosi naziv svoje prve koze Meri. Poljoprivredni obrt Meri javnosti je poznatiji kao Eko farma Žigić i osnovna djelatnost im je kozarstvo, ali uzgajaju i mnoge poljoprivredne kulture. Kako smo već spomenuli sve rade na način kako su i naše pranene i pradjedovi – ručno i u malim količinama. Sve je prirodno i iako po ustaljenoj recepturi možemo slobodno reći svaki proizvod je unikatan. Kako kaže vlasnik Damir Žigić: „Nikad ni jedan sir ne ispadne isti“.
Farma je registrovana prije sedam godina uz finansijsku podršku jednog od programa sufinansiranja samozapošljavanja Federalnog zavoda za zapošljavanje, ali ljubav prema kozarstvu Damir nosi još iz djetinstva kada je na poklon dobio jare od svoje ujne. Inače, to jare je odraslo i u velikoj mjeri pomoglo njegovoj porodici u preživljavanju teških ratnih godina opskrbljujući ih mlijekom i mliječnim proizvodima. Vremenom je kupio još nekoliko koza i njegovao svoj hobi uglavnom uz teške građevinske poslove koje je radio tokom karijere, ali sve vrijeme imajući „u glavi“ svoj biznis plan. Tačno je znao kako će, jednoga dana, kada dobije priliku njegova farma izgledati i djelovati.
Meri proizvodi uglavnom po narudžbi, a „svako malo“ imaju novi proizvod. U stalnoj ponudi imaju mlijeko, sirutku, jogurt, nekoliko vrsta sireva i sireve u maslinovom ulju. Pavlaku rade samo za lične potrebe i najbliskije prijatelje, jer kažu da „kiseli sud“ (tako zovu pavlaku) nije za tržište iz razloga što je brzo kvarljiv proizvod. Pored kozijih proizvoda u ponudi imaju sezonsko povrće i voće. Takođe, od prošle godine proizvode i koziji mehlem za ublažavanje bolova u zglobovima. Mehlem je nastao sasvim slučajno, a za kratko vrijeme postao jedan od najtraženijih proizvoda. Žigić je imao povredu koljena, a kako vjeruje i najprije proba sa prirodnim lijekovima pravio je mehlem za sebe, ali nakon što mu je pomogao podijelio je to sa javnosti u emisiji na youtube kanalu tatabrada.tv, poslije koje je počeo dobijati upite i narudžbe za proizvod.
Sve vrijeme dok smo razgovarali skretao je pažnju na vrijednost radnog iskustva. Tako bi osobe koje su u potrazi za poslom mogle uzeti njegovo mišljenje kao jedan od korisnih savjeta: „Radno iskustvo je bitno, jer kakvo god ono bilo otvara vam nove mogućnosti. Danas škole nemaju ili vrlo malo prakse imaju, tako da osobe koje tek završe školu bitno je da bilo šta rade kako bi razvijale vještine i radne navike“, a što se tiče osoba koje žele pokrenuti vlastiti posao njima poručuje da ako imaju jaku želju i jasnu viziju da obavezno pokušaju i smatra da se već u prvoj godini poslovanja pokaže sudbina biznisa. Pored radnog iskustva, smatra da je kontinuirana edukacija neophodna. Bračni par Damir i Admira Žigić mnogo truda i vremena ulažu u lični razvoj i edukovanje. Posebno se tome posvećuju tokom zimskih mjeseci kada je posla na Farmi mnogo manje. On smatra da je sve ovo jedan vrijedan paket koji vam pomaže na putu ka uspjehu i formalno obrazovanje i praksa ili radno iskustvo, kao i kasnije stalno edukovanje. Njegovo formalno obrazovanje hemijskog tehničara pomaže mu da lakše i jednostavnije izrađuje proizvode, radno iskustvo obavljanja teških građevinskih radova olakšalo je današnji fizički rad na Farmi, a stalne edukacije poboljšavaju kvalitet usluge i donose nove kupce. Tako su u početku svoj rad osmislili da djeluju unutar svoje lokalne zajednice, ali zbog svega navedenog, iako mali, izrasli su u farmu regionalnog karaktera.
(TIP/Izvor: szztk.ba/Foto: FB)
Komentari