Na svega kilometar od centra Lukavca nalazi se odlagalište industrijskog otpada poznato kao „Bijelo more“. Prostire se na oko 56 hektara i uzdiže iznad naselja Huskići, udaljenog svega nekoliko desetina metara. Riječ je o talogu koji nastaje u procesu proizvodnje sode u postrojenju privatne kompanije, a prema navodima ekoloških aktivista sadrži smjesu različitih hemijskih tvari, od kojih su neke kategorizovane kao opasne.
U Forumu za zaštitu životne sredine Grada Lukavac tvrde da pojedini otpadi koji se odlažu na „Bijelom moru“ sadrže komponente koje se prema važećim propisima smatraju opasnim.
„Neki od otpada koji se zbrinjavaju u taložnicama ‘Bijelo more’, prema pravilniku o kategorizaciji otpada, sadrže komponente koje su svrstane u opasne. Među njima je i otpadna lužina iz regeneracije amonijaka, koja sadrži kalcijum-karbonat, kalcijum-sulfat, kalcijum-hlorid, kalcijum-hidroksid i silikate. Prema pravilniku o kategorijama otpada, kalcijum-hidroksid se kategoriše kao opasan otpad“, navode iz Foruma za zaštitu životne sredine Grada Lukavac.
Prema njihovim tvrdnjama, talog na „Bijelom moru“ sadrži visoke koncentracije hlorida (soli) te se, suprotno tvrdnjama kompanije, ne može koristiti za kalcizaciju poljoprivrednog zemljišta jer bi moglo doći do trajnog zaslanjivanja tla.
„Posebno je nerazumno koristiti ovaj materijal za tehničku rekultivaciju površinskih kopova, jer nije stabilan u kontaktu s vodom, postaje ilovast, a sadrži i komponente koje se ne bi smjele odlagati na zemljište bez prethodno ugrađene vodonepropusne folije i adekvatne zaštite bočnih strana“, tvrde iz ove nevladine organizacije.
Dodaju i da otpadne vode iz industrijskih postrojenja završavaju u rijeci Spreči te da, prema njihovim navodima, nisu riješeni svi parametri koji se odnose na suspendovane materije, pH vrijednost i temperaturu otpadnih voda.
Mještani naselja u blizini „Bijelog mora“ protestovali su u februaru 2021. godine, tvrdeći da nisu bili upoznati s planovima za izgradnju dodatnih odlagališta otpada nastalog u procesu proizvodnje sode. Tadašnji gradonačelnik Lukavca Edin Delić izjavio je da je riječ o neškodljivom otpadu.
Na pitanja CAPITAL-a o ekološkim problemima u Lukavcu, upućena tada i ponovo tokom rada na ovom tekstu, odgovor nije dostavljen.
Problem nije ograničen samo na „Bijelo more“
Prema tvrdnjama ekoloških aktivista, „Bijelo more“ nije jedini ekološki problem u Lukavcu. U okolnim naseljima mogu se pronaći deponije šljake i pepela smještene u neposrednoj blizini stambenih objekata.
Tokom obilaska terena primjetan je neugodan miris na pojedinim lokacijama, kao i velike količine prašine uz magistralni put između „Bijelog mora“ i skretanja prema nekadašnjoj fabrici koksa. Na pojedinim dijelovima tog područja voda u obližnjem vodotoku ima izraženu svijetlu boju.
„Teški metali nastaju tokom sagorijevanja uglja u velikim industrijskim postrojenjima. U Lukavcu su to kotlovi K-6, K-7 i K-8 u pogonu termoelektrane. Pojedini metali, poput bora, žive i selena, tokom sagorijevanja isparavaju, dok drugi, među kojima su arsen, kadmij, kobalt, hrom, mangan, molibden, olovo i cink, prelaze u sastav šljake i pepela. To predstavlja opasnost po ljudsko zdravlje jer organizam često ne reaguje akutno, već se ti metali godinama talože“, navode iz Foruma za zaštitu životne sredine Grada Lukavac.
Prema njihovim navodima, analize sadržaja teških metala u šljaci i pepelu uglja s područja Tuzlanskog kantona radili su poljski institut Arnika, kao i Federalni zavod za agropedologiju.
Kako tvrde, Federalni zavod za agropedologiju analizirao je procjene vode te utvrdio povišene koncentracije pojedinih metala. Prema podacima koje iznose aktivisti, koncentracija olova bila je deset puta veća od dozvoljene granične vrijednosti, hroma devet puta, nikla šest puta, dok je koncentracija kobalta bila četiri i po puta veća od propisane granice.
„Ovo, prema našem mišljenju, nedvosmisleno ukazuje na prisustvo teških metala u šljaci i pepelu takozvanog ‘Crnog mora’. Dugotrajna izloženost ovim materijama može imati negativne posljedice po zdravlje stanovništva“, navode iz Foruma.
Podaci Doma zdravlja Lukavac pokazuju da su tokom 2025. godine od malignih oboljenja liječene 834 osobe, dok je ukupno registrovano oko 33.500 pacijenata sa različitim zdravstvenim problemima. Inače Lukavac ima ukupno 44.000 stanovnika.
Potrebne dodatne provjere
Iako Lukavac ima predstavnike na svim nivoima vlasti, tema zagađenja i upravljanja industrijskim otpadom rijetko je predmet javnih rasprava.
Gradska odbornica Azra Jusufović smatra da navodi o „Bijelom moru“ zaslužuju ozbiljnu pažnju institucija i javnosti.
„Istovremeno sam svjesna značaja industrije i očuvanja radnih mjesta u našem gradu. Međutim, ekonomski razvoj ne smije biti suprotan zaštiti zdravlja građana i okoliša. Potrebno je razjasniti sve eventualne razlike između pojedinih nalaza i analiza. Ukoliko postoje neslaganja između rezultata ispitivanja i stanja na terenu, javnost ima pravo na jasna objašnjenja i dodatne provjere koje bi provele nezavisne i akreditovane institucije“, kazala je Jusufović.
Naglasila je da njen cilj nije optuživanje bilo koje kompanije, ustanove ili laboratorije, već insistiranje na transparentnosti, odgovornosti i potpunom utvrđivanju činjenica.
Odgovore je od nadležnih institucija zatražila je i kantonalna zastupnica Sandra Imširović, koja je Federalnom ministarstvu okoliša i turizma postavila pitanje o načinu kontrole porijekla, vrste i sastava otpada, odnosno alternativnih goriva koja se koriste u industrijskim postrojenjima u Lukavcu.
U odgovoru Ministarstva navedeno je da kontrolu RDF/SRF goriva prilikom uvoza vrše nadležne granične i carinske službe, te da svaku pošiljku prati odgovarajuća dokumentacija sa podacima o porijeklu, sastavu i načinu korištenja goriva.
„Hemijske analize sastava goriva iz otpada rade se u ovlaštenim laboratorijama u Evropskoj uniji prije pokretanja notifikacijskog postupka, dok se prilikom uvoza svaki kamion uzorkuje i dodatno kontroliše u laboratorijama smještenim u cementarama“, navodi se u odgovoru Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
Izvor: Capital.ba
Komentari