Šetam danas Lukavcem, onako bez nekog posebnog cilja, više iz navike nego iz potrebe, i pade mi na pamet jedno krajnje filozofsko pitanje: kako se, zaboga, zove gradski park kod obdaništa?
Logika kaže – pitaš prolaznike i stvar riješena. Ali logika u Lukavcu često završi kao plan sanacije puteva: lijepo zvuči na papiru, a u praksi rupa do rupe.
Zaustavim prvog:
– Izvinite, kako se zove ovaj park?
– Koji, onaj kod obdaništa?
– Pa taj.
– Aaa, Bagremik, tako ga svi zovu.
Drugi odgovara:
– Ma kakav Bagremik, to ti je gradski park.
Treći filozofski:
– To ti je, brate, “tamo kod vrtića”.
Četvrti kratko i pošteno:
– Nemam pojma.
Da pitaš sto ljudi, sto različitih odgovora – a nijedan onaj zvanični. Jer park, vjerovali ili ne, ima službeno ime. Nije samo trava s klupama, nego projekat identiteta, odluka, pečat i potpis. Ime je, kažu, predložio lično gradonačelnik, gradsko vijeće uredno izglasalo, protokol odrađen, možda se i aplauz čuo.
Samo postoji mali problem: to ime Lukavčanima ne znači ama baš ništa.
Ne budi u ljudima nikakvu emociju, ne podsjeća ni na grad, ni na historiju, ni na čovjeka kojeg je iko ikad sreo na korzu. Toliko je nebitno da ga ni oni koji su digli ruku za njega danas ne znaju ponoviti bez guglanja. Toliko je blisko Lukavcu kao palma Sibiru.
I tu je sva naša priča o identitetu stala u jednu klupu i dvije ljuljaške. Mi se busamo u prsa, pričamo o pripadnosti, o tradiciji, o “našem Lukavcu”, a ne znamo kako se zove jedini park kroz koji nam djeca trče svaki dan.
Identitet nam je, izgleda, kao obećanje pred izbore – veliko na plakatu, nevidljivo u stvarnosti.
Možda problem nije u narodu koji ne pamti ime. Možda je problem u onima koji su ime smislili kao da krste parking tržnog centra u Bratislavi, a ne srce jednog grada. Ako Lukavčani nešto ne prihvate, to ne znači da su zaboravni – nego da im je nametnuto nešto što s njima nema nikakve veze.
Zato danas imamo apsurd: park ima ime, ali nema smisao. Ima tablu, ali nema dušu. Ima odluku, ali nema ljude.
I na kraju ostaje isto pitanje, jednostavno i pošteno:Kako se zove onaj gradski park u Lukavcu?
Ne znate?
Ne brinite – niste jedini.
Ne znaju ni oni koji su mu ime dali. (Edis K.)
Komentari