Vlada Tuzlanskog kantona, predvođena premijerom Irfanom Halilagićem, odavno je izgubila i posljednje zrno povjerenja građana. Ova garnitura vlasti, poznata u narodu kao “Gepek Vlada”, uspjela je ono što se činilo nemogućim potpuno urušiti povjerenje u institucije, obesmisliti moral, profesionalnost i odgovornost, te dovesti kanton do tačke na kojoj je svaka vijest o kriminalu, femicidu ili aferi postala tek još jedna crna svakodnevnica.
Tokom mandata ove vlasti, Tuzlanski kanton je doživio seriju brutalnih zločina, posebno nad ženama i djecom. Broj femicida i ubistava nad maloljetnicima dostigao je istorijski maksimum, dok su oni koji bi trebali biti prva linija odbrane Vlada, MUP i resorna ministarstva ostali nijemi, neodgovorni i bahato nezainteresovani. Premijer Halilagić i njegovi ministri ne samo da nisu ponudili konkretne mjere, nego su dopustili da institucije postanu poligon za lične, stranačke i interesne igre.
Javnost s pravom pita: kako je moguće da čovjek koji je bio zadužen za borbu protiv korupcije i rukovodio kriminalističkom policijom bude uhapšen zbog podvođenja maloljetnica? Kako je moguće da nakon takvog skandala niko ama baš niko ne podnese ostavku?
Dok građani strahuju, institucije šute. Umjesto vanredne sjednice Vlade, transparentne istrage i jasnih mjera, dobili smo muk. Umjesto konferencija za medije i odgovora, dobili smo beskrajne izgovore. I dok društvo tone u apatiju, “Gepek Vlada” nastavlja živjeti u paralelnoj stvarnosti u kojoj je važnije čuvati funkcije nego čast.
Ova vlast više ne zna razlikovati sramotu od moći. Oni koji su zakazali u borbi protiv kriminala danas odlučuju o bezbjednosti, oni koji su propustili da zaštite djecu sada propovijedaju o moralu, a oni koji su srušili povjerenje u policiju sada se kriju iza floskula o “pojedincima koji narušavaju ugled službe”.
Sigurnosni sistem TK se raspada pred očima javnosti. Femicidi, nestanci, korupcijske afere, nasilje u školama, pa sve do užasne priče o podvođenju maloljetnica sve to govori da institucije ne rade svoj posao.
Ministarstva su postala dekor, a premijer PR figura koja se pojavljuje tek kad treba slikati novi asfalt, dok stvarni problemi prolaze bez reakcije.
Tuzlanski kanton je danas simbol institucionalnog kolapsa. Nema oblasti koja nije dotaknuta truleži od obrazovanja i socijalne zaštite do zdravstva i policije. Oni koji su obećavali “mlade, stručne i poštene kadrove” isporučili su moralni brodolom.
Vrijeme je da neko kaže ono što svi misle: ova vlast nije samo nekompetentna ona je opasna. Opasna jer šuti kad treba govoriti. Opasna jer štiti one koji ruše sistem. Opasna jer je zaboravila da vlast bez odgovornosti nije demokratija nego sramota.
Tuzlanski kanton ne treba više izgovore, nego odgovore. Ne treba više “gepeke” nego ljude koji će napokon preuzeti odgovornost. Jer svaka šutnja pred zlom je saučesništvo, a ova Vlada je odavno prestala biti žrtva sistema ona ga je postala.
Komentari