Prije tri godine, na prijedlog tadašnje vijećnice PDA Emine Karahasanović, Grad Lukavac je pokrenuo human program pomoći građanima oboljelim od malignih bolesti.
Cilj inicijative bio je pružiti makar simboličnu podršku najugroženijim stanovnicima Lukavca, među kojima je, nažalost, iz dana u dan sve više oboljelih. Iako je iznos pomoći bio skroman oko 500 KM mnogima je ta gesta značila više od same materijalne vrijednosti, jer je predstavljala znak pažnje i brige zajednice.
Ove godine, međutim, ista ta pomoć postala je izvor ogorčenja i osjećaja nepravde. Naime, brojni borci Armije Bosne i Hercegovine, koji su danas teško bolesni i bore se s malignim oboljenjima, ostali su bez prava na ovu pomoć.
Komisija Grada Lukavac odbila je njihove zahtjeve uz obrazloženje da su ranije ove godine već primili jednokratnu pomoć Vlade Tuzlanskog kantona, namijenjenu borcima.
“Danas sam i sam dobio jedno od takvih rješenja. Znam da para u budžetu nema mnogo, ali znam i da se na putovanja u inostranstvo, pa i na razna sijela i ručkove, sredstva pronalaze. Borci nisu tražili milostinju, već samo jednaku priliku da ostvare pravo koje pripada svim građanima,” poručuje jedan od oboljelih boraca.
Pored brojnih troškova koje gradska administracija evidentno ne smatra spornim od službenih putovanja, reprezentacija pa do izdataka za “sastanke štaba civilne zaštite” odluka da se teško oboljelim braniocima uskrati pomoć od nekoliko stotina maraka izazvala je ogorčenje u javnosti.
“Ispravite ovu sramotu prema borcima. Odobrite im pomoć i poništite ova sramotna rješenja. Oni su bili spremni dati život za državu, a sada im se uskraćuje pravo na osnovnu ljudsku pažnju,” stoji u apelima koji kruže društvenim mrežama.
Dok gradske vlasti šute, borci Armije BiH ljudi koji su prije tri decenije stajali na braniku države danas vode drugu, težu bitku: onu protiv bolesti i nepravde.
Komentari