Prosječne neto plaće u Bosni i Hercegovini značajno se razlikuju u zavisnosti od djelatnosti. Polugodišnji prosjeci za ovu godinu kreću se od 1.169 KM, koliko je iznosila prosječna plaća u ugostiteljstvu, do 2.278 KM u sektoru informacija i komunikacija, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.

Na dnu ljestvice nalaze se zaposleni u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, odnosno u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, s prosječnom neto plaćom od 1.169 KM.

Slijedi građevinarstvo, gdje je polugodišnji prosjek iznosio 1.305 KM.

U trgovini na veliko i malo te popravci motornih vozila i motocikala prosječna plaća bila je 1.374 KM, dok je u prerađivačkoj industriji iznosila 1.387 KM, piše Oslobođenje.

Zaposleni u poslovanju nekretninama imali su prosječnu neto plaću od 1.449 KM, dok je u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu prosjek bio četiri marke veći.

U administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima prosječna plaća iznosila je 1.458 KM, a u prijevozu i skladištenju 1.459 KM.

Po 1.460 KM iznosile su prosječne plaće u sektoru snabdijevanja vodom, uklanjanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i djelatnosti sanacije okoliša, kao i u umjetnosti, zabavi i rekreaciji.

Ko ima najveće plaće?

Na drugom dijelu ljestvice nalazi se obrazovanje, s prosječnom neto plaćom od 1.672 KM, dok su zaposleni u ostalim uslužnim djelatnostima primali prosječno 1.704 KM.

U sektoru vađenja ruda i kamena prosjek je iznosio 1.874 KM.

Zaposleni u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima imali su prosječnu plaću od 1.954 KM, dok je u proizvodnji i snabdijevanju električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji prosjek bio 2.063 KM.

U javnoj upravi i odbrani te obaveznom socijalnom osiguranju prosječna plaća iznosila je 2.113 KM, dok je u djelatnosti zdravstvene i socijalne zaštite bila dvije marke veća.

Među najbolje plaćenim sektorima su finansijske djelatnosti i osiguranje, gdje je prosječna neto plaća iznosila 2.222 KM.

Na samom vrhu su informacije i komunikacije, s prosjekom od 2.278 KM.

Razlika između najnižeg i najvišeg prosjeka iznosi 1.109 KM.

Šta podaci govore o tržištu rada?

Ekonomist Igor Gavran smatra da bi medijalna plaća bila bolji pokazatelj stvarnog stanja i primanja većine zaposlenih, ali ističe da i dostupni podaci jasno pokazuju određene trendove na tržištu rada, pišu Nezavisne.

„Primjerice, pokazuju koliko su neistinite tvrdnje mnogih poslodavaca da nam je potreban uvoz radne snage jer ‘naši ljudi neće raditi’. Naime, kompanija s najvećom dobiti u BiH je u sektoru trgovine, a vidimo da tu enormnu dobit dobrim dijelom ostvaruje i iskorištavanjem radnika jer su među najmanje plaćenima“, navodi Gavran.

On ukazuje i na nesrazmjer između cijena nekretnina i primanja zaposlenih u tom sektoru.

„Sektor u kojem su cijene najapsurdnije u BiH, nekretnine, ima relativno niske plaće, a sramotno niske plaće u području građevinarstva pokazuju koliko su niski troškovi izgradnje tih nekretnina koje se potom prodaju za sulude iznose“, kaže Gavran.

Prema njegovoj ocjeni, nesrazmjerno viša primanja postoje i u javnoj upravi, gdje su, kako navodi, uslovi rada najbolji, dok je efikasnost često najniža.

Zašto radnika najviše nedostaje tamo gdje su plaće najniže?

Ugostiteljstvo, građevinarstvo i trgovina među sektorima su u kojima poslodavci često upozoravaju na nedostatak radne snage. Međutim, Gavran smatra da je odnos između manjka radnika i visine plaća potrebno posmatrati iz drugačijeg ugla.

„Potražnja za radnicima u ovim sektorima velika je upravo zato što su plaće najniže. I zapošljavaju se strani radnici sve masovnije te se stvara pritisak da se još više olakša njihov uvoz jer poslodavci u ovim sektorima ne žele adekvatno platiti rad svojih zaposlenika“, tvrdi Gavran.

On posebno ukazuje na cijene u ugostiteljstvu, navodeći da su one u Sarajevu često veoma visoke u odnosu na primanja zaposlenih.

„Cijene u ugostiteljstvu, barem u Sarajevu, doslovno i bez pretjerivanja vrlo su često približne ili iznad onih u Tokiju. A jesu li radnici plaćeni kao oni u Tokiju? Jesu li porezne stope ili zakupnine više nego u Japanu? Naravno da nisu“, zaključuje Gavran.

(TIP/Foto: Ilustracija/Oslobođenje)

Komentari

Prethodni članakDirektor Termoelektrane Tuzla ne želi podnijeti ostavku: ‘Ja sam glavni, ja sam direktor, ali znam da ostavku neću podnijeti jer se ne smatram odgovornim’
Naredni članakLukavac priprema proslavu Dana grada uz veliki koncert Enesa Begovića