Dvadeset dvije godine nakon što je EU na samitu u Solunu ponudila “europsku perspektivu”, Bosna i Hercegovina je i dalje zarobljena u mjestu.
Umjesto da EU put postane stvarni pokretač reformi, on je, kako piše Foreign Policy, pretvoren u sredstvo političkog marketinga koje se koristi za učvršćivanje etničkih podjela i održavanje vlasti. Ključni zakoni donose se pod političkim ucjenama, a svaki birokratski korak slavi se kao uspjeh, dok osnove demokratije istovremeno slabe.
U cilju napretka na tom putu, proeuropske stranke (Trojka) formirale su koaliciju s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, pravdajući savez usvajanjem zakona za pristupanje EU. Međutim, taj savez je dao ključne poluge moći separatistima, koji aktivno podrivaju državne institucije. Istovremeno, Hrvatska koristi svoje članstvo u EU da podrži zahtjeve HDZ-a za izbornim reformama koje bi zacementirale etničku zastupljenost i osigurale ključne pozicije u vlasti.
Dok druge zemlje poput Ukrajine i Moldavije otvaraju pregovore o članstvu, BiH nema jasan plan i dinamiku. Brisel i domaći lideri održavaju iluziju napretka, iako ozbiljne reforme izostaju. U ovakvom kontekstu, Foreign Policy predlaže da bi pauziranje procesa pristupanja EU moglo biti konstruktivan potez. To bi omogućilo BiH da se prestane fokusirati na nerealna očekivanja i energiju usmjeri na rješavanje konkretnih unutrašnjih izazova, kao što su inflacija, zapošljavanje i zdravstvo.
U takvoj situaciji, put prema NATO-u i dalje se smatra važnim ciljem zbog sigurnosne stabilnosti, dok europske integracije više ne izgledaju kao realan plan. Otvoreni razgovor o tome šta je uistinu ostvarivo mogao bi biti najzdraviji korak naprijed.
Komentari