Ermin Jusufović rođen je 31.05.1981. godine u Tuzli. U porodičnoj kući u Devetaku živi sa suprugom Merimom, sinom Namikom i kćerkom Naidom.
Svoj put u svijetu sporta našao je nakon nemilog događaja, koji je značio potpunu prekretnicu u njegovom i životu brata blizanca Armina. Uz njegovu podršku koja se ne može mjeriti, sada važi za sportistu koji je na svakom takmičenju sa ekipom, donio trofeje državi.
Jusufović na raznim seminarima, akademijama, okruglim stolovima i simpozijima govori o opasnosti od mina i potrebi bržeg deminiranja, kao i o svom slučaju. Na Fakultetu za tjelesni odgoj završio Višu i visoku trenersku školu. Pored toga, sada nosi titulu magistra menadžmeta u sportu.
Sjedećom odbojkom ste se počeli baviti od?
Sjedeću odbojku sam počeo trenirati u septembru 1998.
Nesreća koju ste doživjeli Vi i brat kod Vas je imala efekat na Vaš uspjeh?
Na žalost imala je. Nesreća koju sam doživio 19.05.1997. u velikoj mjeri je odredila moj život, a mogu slobodno kazati i uspjeh. Svi do tadašnji planovi i ambicije koje sam imao su pali u vodu i morao sam krenuti od početka. Ali, ovoga puta sa mnogo skromnijim fizičkim mogućnostima. Sva ta nesreća je uzročno posljedično usmjerila fokus moje pažnje na sjedeću odbojku odnosno na obrazovanje.
Kako ste se kao 16 godišnjak izborili s tim? Je li Vas neko posebno usmjeravao da mislite pozitivno, i evo danas postanete uspješan sportista?
Iskren da budem, bila je to strašna borba. Prvih šest mjeseci sam se budio u suzama očekujući da će to biti samo ružan san i da ću se probuditi, ali nisam. Imao sam sreću da sam imao izuzetnu podršku porodice, profesora i kolega u školi. Dvje osobe su posebno usmjerile moj život u tom periodu. Prva je razredna profesorica Burgić Senada, koja me je ubjedila da trebam nastaviti školovanje, a druga je brat blizanac Armin koji me je indirektno motivisao, jer nisam prihvatao da ne mogu učiniti bilo šta što on može i nastojao sam biti jači i pokretniji iz dana u dan.
Kako ste se kao 16 godišnjak izborili s tim? Je li Vas neko posebno usmjeravao da mislite pozitivno, i evo danas postanete uspješan sportista?
Iskren da budem, bila je to strašna borba. Prvih šest mjeseci sam se budio u suzama očekujući da će to biti samo ružan san i da ću se probuditi, ali nisam. Imao sam sreću da sam imao izuzetnu podršku porodice, profesora i kolega u školi. Dvje osobe su posebno usmjerile moj život u tom periodu. Prva je razredna profesorica Burgić Senada, koja me je ubjedila da trebam nastaviti školovanje, a druga je brat blizanac Armin koji me je indirektno motivisao, jer nisam prihvatao da ne mogu učiniti bilo šta što on može i nastojao sam biti jači i pokretniji iz dana u dan.
Stalni ste član reprezentacije, branite zastavu Bosne I Hercegovine, kakav je to osjećaj?
Da, s ponosom napominjem da sam stalni član reprezentacije u sjedećoj odbojci od 2001. godine. Osjećaj je toliko jak i pozitivan da kompenzuje sve negativnosti koje sa sobom nosi status osobe sa invaliditetom.
Sa reprezentacijom ste proputovali cijeli svijet i osvojili sve što se dalo osvojiti, kako biste to prokomentarisali? Šta Vama kao individui znače te pobjede?
Da, sa reprezentacijom sam osvojio sva eminentna takmičenja i mnogo puta sam istakao da sam sretan što sam osoba sa invaliditetom, jer da nisam ne bih osvojio sve to, ne bih proputovao cijeli svijet i ne bih osvojio
toliko zadovoljstva. Sve te pobjede su me učinile jačim, motiviranijim za život i, siguran sam, boljim čovjekom.
Šta biste iz Vaše dosadašnje karijere, istakli kao poseban uspjeh?
Kao poseban uspjeh izdvojio bih pobjedu sa mojim klubom nad reprezentacijom njemačke na turniru “Zagreb Open 2015.”. Ova pobjeda je posebna iz razloga što je reprezentacija Njemačke u datom trenutku zauzimala 3. mjesto na svjetskoj rang listi reprezentacija.
Mnogo se govori o nedovoljnom podržavanju sportskih aktivnosti, Vaše mišljenje u vezi toga je?
Teško je generalizovati problematiku podržavanja sportskih aktivnosti jer neki nivo vlasti podržavaju više, neki manje sport u BiH. Ono što je definitivno neophodno
je značajnija podrška države BiH, ali i racionalnija raspodjela sredstava na ostalim nivoima administrativnog organizovanja.
Izostaje li podrške reprezentaciji? Ipak ste vi ti koji našoj državi donosite značajne trofeje.
Situacija je mnogo bolja nego što je bila prije, jer su u podršku reprezentaciji posredstvom Vlade Federacije uključeni BH Telecom, Elektro Privreda BiH, Elektro Privreda HZHB uz kontinuiranu podršku kantona, od kojih je godinama najznačajnija podrška Kantona Sarajevo.
Pored sportske karijere, uključeni ste u politiku, za početak razgovora o ovoj temi, kako biste prokomentarisali cjelokupnu bh. političku scenu?
Politika je na žalost u BiH vrlo nezahvalna tema za razgovor i možda u tome i leži razlog mog aktivnog uključivanja u politiku. Trenutno vlada poprilično nepovjerenje u politiku i političare i moja je prevashodna želja da svojim angažmanom povjerenje u politiku, kao profesiju, ali i političare podignem na viši nivo, te pokažem da je to časna profesija kada je rade časni ljudi.
Konkretno ste kandidat za Općinsko vijeće Lukavac, kakva su Vaša očekivanja?
Da, nosilac sam liste SDA za Općinsko vijeće Lukavac. Kada su u pitanju očekivanj, nadam se da će prije svega mladi ljudi, ali i svi ostali birači, prepoznati značaj podrške meni kao predstavniku mladih i obrazovanih ljudi, sve s
ciljem kreiranja povoljnijeg ambijenta za život na području naše Općine.
Bosna i Hercegovina suočena je sa odlaskom mladih, šta smatrate glavnim razlogom za ovu sve masovniju pojavu?
Nažalost, prije svega tržište rada u BiH je takvo da ne pruža dovoljno prostora mladim ljudima za zapošljavanje i zasnivanje porodica u čemu vjerovatno leži i osnovni razlog masovnog odlaska iz države.
Lukavačka općina ima potencijale koje treba iskoristiti, šta doživljavate kao prioritet?
Iskorištavanje prirodnih resursa i turističkih potencijala će biti prioritet.
Hoće li sport i kulturu biti nešto za što ćete se posebno zalagati?
Sport i kultura su definitivno oblasti u kojima ću biti najreferentniji sagovornik u općinskom vijeću, ali prioritet će biti i na kreiranje povoljnijeg poslovnog ambijenta na području naše Općine, kao i insistiranje na poštovanju ekoloških normi i standarda od strane lukavačkih privrednih subjekata.
Šta jedan jedan kvalitetan politički predstavnik mora posjedovati?
Moje mišljenje je da kvalitetan politički predstavnik mora biti karakterna osoba sa visokim moranim načelima. Treba biti porodičan čovjek, spreman na odricanje u korist zajednice.
Za kraj našeg razgovora koji je Vaš moto sa kojim se pripremate za ovu važnu stranicu u Vašem životu?
Pobjednici traže načine, gubitnici razloge.
Komentari