Odluka o izmjeni reda vožnje javnog prevoza u Lukavcu, kojom se ukida saobraćanje subotom i smanjuje broj polazaka na pojedinim linijama od 01.06.2026. godine, otvara ozbiljno pitanje razumijevanja stvarnih potreba građana koji zavise od ovog vida transporta.
Na papiru, ovakve mjere često se predstavljaju kao “racionalizacija” ili “prilagođavanje potrebama korisnika”. U praksi, međutim, rezultat je suprotan: smanjenje dostupnosti javnog prevoza upravo u terminima kada je on mnogima najpotrebniji. Posebno problematično je ukidanje subotnjeg saobraćaja na više linija, jer se time direktno pogađaju radnici koji rade u smjenama, zaposleni u trgovini, zdravstvu, industriji i uslužnim djelatnostima – sektorima koji odavno ne funkcionišu po klasičnom “ponedjeljak–petak” modelu.
Savremeno tržište rada u Bosni i Hercegovini, pa tako i u Lukavcu, već dugo je organizovano kroz smjenski i vikend rad. Upravo zato javni prevoz ne može biti planiran isključivo prema logici “radnih dana i radnog vremena administracije”, već mora pratiti realne životne ritmove građana. Kada se to zanemari, posljedica nije samo nelagodnost, nego konkretno ograničavanje prava na mobilnost.
Posebno zabrinjava činjenica da se ovakve odluke donose bez vidljive javne rasprave ili detaljnog objašnjenja alternativnih rješenja. Ako već postoji problem nerentabilnosti pojedinih linija ili nedovoljnog broja putnika, rješenje ne može biti jednostavno ukidanje polazaka, nego prilagođavanje sistema – kroz smanjene, ali stabilne vikend linije, koordinaciju sa smjenskim radom ili uvođenje fleksibilnijih modela prevoza.
U konačnici, javni prevoz nije samo ekonomska kategorija, nego i društvena infrastruktura. Njegova funkcija nije da bude samoodrživ po svaku cijenu, nego da omogući osnovnu povezanost stanovništva sa poslom, obrazovanjem, zdravstvom i svakodnevnim životom. Svako reduciranje bez jasne socijalne komponente u planiranju neminovno vodi ka isključenju dijela građana iz normalnog funkcionisanja grada.
Ostaje pitanje koje se ovakvim odlukama stalno ponavlja: da li se javni prevoz planira za stvarne ljude i njihove potrebe, ili isključivo kroz tabelarne izračune koji ne vide širu sliku svakodnevnog života?
Komentari