Eh, sad, zamislite ovu scenu: Prvi januar, snijeg prekrio Dobošnicu, dijete se rađa, a negdje u dalekoj budućnosti piše se biografija o njemu.
Lijepa, uredna, gotovo bajkovita. Rodio se, završio osnovnu školu u Dobošnici, srednju rudarsku u Tuzli, a zatim gle čuda postao diplomirani ekonomista!
Na kojem univerzitetu? Kada je diplomirao? Ko su mu bili mentori? Koji je bio naziv diplomskog rada?
E, to je već ono što u njegovoj biografiji ne piše. Kao da se diploma pojavila niotkuda, poput rudarskog ugljena iz neke neotkrivene jame.
Ali hajde, možda je čovjek zaboravio napisati. Možda je bio zauzet važnijim stvarima recimo, političkim angažmanom. Jer, nije Suad Salibašić samo tako neko. Bio je vijećnik u mandatu 2008–2012., pa kantonalni poslanik u mandatu 2014–2018. Sve to pod zastavom SDA. I to je, eto, propustio da naglasi u biografiji. Možda je mislio da narod ima kolektivnu amneziju, pa se ne sjeća ko je za šta dizao ruku i kome se klanjao na političkim prijemima.
A sad se ponovo vratio na diplomu. Možda mu je, ko će ga znati, baš sada trebala? Možda je, poput svog bivšeg stranačkog kolege Fahrudina Skopljaka, razmjenjivao skripte, fusnote i profesorske potpise u nekom od onih nevidljivih fakultetskih hodnika gdje se akademske titule dobijaju brže od kafe iz automata.
Zato predlažem, gospodine Salibašiću, da učinite jednostavnu, narodsku stvar. Skupite kolegu Skopljaka pod ruku, sazovite press konferenciju, stanite pred kamere i pokažite diplome! Recite narodu gdje ste studirali, kada ste diplomirali i kod kojih mentora ste branili radove. Neka javnost vidi ono što vi uporno skrivate.
Jer, znate kako kažu ako nešto smrdi, možda nije do naroda, nego do onoga što se pokušava sakriti. A kad se sakriva diploma, obično se sakriva mnogo više od toga.
Komentari