Nakon okupljanja dvanaest političkih subjekata, predvođenih SDP-om, oko člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, postalo je vidljivo nešto mnogo važnije od samog političkog čina: vidljiva je zabrinutost vrha SDA zbog jedinstva bosanskohercegovačkih probosanskih stranaka.
Piše: Samir Imamović
Različitost političkih subjekata koji danas podržavaju Denisa Bećirovića je nesporna. Ali isto tako je nesporan i kvalitet čovjeka koji je uspio okupiti te raznolike političke opcije oko zajedničke ideje. Denis Bećirović je u protekle tri godine pokazao da je državnik, a ne klasični političar.
Bez populizma, bez galame, bez jeftine retorike, radio je ono što se od državnika očekuje, štitio državu, njene interese i njen međunarodni ugled.
Rezultati tog rada tek će biti u potpunosti predstavljeni javnosti, ali već danas postoje historijski potezi koji se ne mogu zanemariti:
Rezolucija UN-a o Srebrenici, povratak dostojanstva državnoj politici, jasno pozicioniranje Bosne i Hercegovine u međunarodnim okvirima. I da ništa drugo nije urađeno, i samo to bi bilo dovoljno da se napravi razlika između državničkog i stranačkog pristupa politici.
Pitanje koje se danas mora postaviti jeste: kako je moguće da je SDA, nakon četiri godine, ponovo ostala sama?
Odgovor nije u drugima. Odgovor je u SDA.
Prvo, politička komunikacija mora proći kroz ozbiljno higijensko čišćenje. Stalno etiketiranje političkih rivala kao izdajnika i neprijatelja dovelo je do izolacije. Politički protivnici nisu neprijatelji. S neprijateljima se ne gradi država.
Drugo, SDA mora prestati sa svojatanjem patriotizma. Bosna i Hercegovina ne pripada jednoj stranci, jednom narativu niti jednom političkom krugu, pa ni jednom narodu. Pravo da se bori za državu imaju svi koji je doživljavaju kao svoju.
Treće, zanemareni su stvarni problemi građana u kantonima gdje SDA suvereno vlada. Godinama se stvaraju lokalni politički moćnici, dok se svakodnevni život ljudi pogoršava. Tu se gubi povjerenje, ne u Sarajevu, nego u općinama, gradovima i kantonima.
Četvrto, istinska borba protiv korupcije nikada nije postala stvarni prioritet, već samo politička parola (nepoštivanje sudskih presuda).
Peto, isticanje kandidature predsjednika SDA prije okupljanja političkih subjekata jasna je poruka da je SDA bez novog kursa, novih politika, ali i nove energije.
I konačno, SDA, bez obzira na broj i kvalitet kadrova koje ima, pokazuje da nije spremna za suštinsku promjenu. Dezorijentiranost vrha stranke, lutanje između istoka i zapada, između prošlosti i budućnosti, ostavlja stranku zarobljenu u vlastitim kontradikcijama.
Zato danas ne govorimo o zavjeri protiv SDA. Govorimo o prirodnoj posljedici politike koja nije slušala građane.
Mi vas poznajemo.
I građani vas danas vide jasnije nego ikada.
Piše: Samir Imamović
Komentari