Politički život Lukavca posljednjih godina uveliko je obilježen imenom Edina Delića. Od trenutka kada se pojavio kao zajednički kandidat Socijaldemokratske partije BiH, pa sve do današnjeg trenutka u kojem kao član Socijaldemokrata BiH (SDBiH) ponovo participira u vlasti sa Strankom demokratske akcije (SDA), Delićevo djelovanje pokazuje kontinuitet ambicije, ali i diskontinuitet političke dosljednosti.
Raskol u SDP-u i promjena političkog smjera
Nakon perioda u kojem je Delić, kao načelnik Lukavca iz redova SDP-a, snažno insistirao na građanskom konceptu upravljanja i oštro kritizirao SDA zbog, kako je tada govorio, „stranačkog zapošljavanja i netransparentnog djelovanja“, došlo je do sukoba unutar same partije.
Neslaganja s lokalnim i kantonalnim rukovodstvom SDP-a kulminirala su u trenutku kada Delić nije dobio podršku za formiranje vlasti sa SDA, što je, prema ocjenama tadašnjih političkih aktera, bio ključni razlog njegovog izlaska iz stranke.
U javnim istupima nakon raskola, Delić je tvrdio da „ne napušta ideju socijaldemokratije“, ali da mu „unutarstranačke strukture više ne omogućavaju slobodan rad“. U praksi, taj raskid označio je početak njegovog političkog približavanja upravo onima koje je prethodno najviše kritikovao.
Od SD BiH do „jedinstvenog Lukavca“
Pristupanjem SD BiH, Delić je pokušao obnoviti svoj politički uticaj i predstaviti se kao alternativa i SDP-u i SDA-u. No, rezultati općih izbora pokazali su da biračko tijelo nije prepoznalo novi politički okvir. SDBiH u Lukavcu i u Tuzli nije uspjela kapitalizirati popularnost lidera, što je mnogi ocijenili kao svojevrsni politički fijasko.
U godinama koje su uslijedile, Delić je promijenio pristup. Umjesto oštrog suprotstavljanja, počeo je zagovarati model „jedinstvenog Lukavca“, u kojem, kako tvrdi, „sve stranke moraju raditi zajedno u interesu građana“. Upravo taj koncept postao je osnova za ponovni ulazak u vlast sa SDA — strankom protiv koje je politički stasao i na čijoj kritici je gradio svoj kredibilitet.
Saradnja s PDA i SDP-om u prvim godinama mandata
U prvoj godini aktuelnog saziva, Delićevu administraciju podržavale su i PDA i SDP, čime je u Gradskom vijeću formirana uska, ali ideološki heterogena većina. Takav raspored snaga kratkoročno je osigurao stabilnost, ali dugoročno otvorio pitanje političke autentičnosti.
Za građane koji su podržali SD BiH kao alternativu SDA-u, ulazak u zajedničku vlast sa istom strankom može se doživjeti kao izdaja izbornog povjerenja. U političkoj logici, takvi zaokreti rijetko ostaju bez posljedica, što se može sagledati u rezultatima izbora 2022. godine kad je Edin Delić sa 15.000 glasova iz 2020. pao na oko 5.000 glasova.
Kadrovska politika i realni efekti vlasti
Pored političkih saveza, u Lukavcu su vidljivi i kadrovski kontinuiteti koji pokazuju da je dio sistema ostao nepromijenjen bez obzira na promjenu partija. U javnim preduzećima i ustanovama i dalje su prisutni kadrovi SDP-a, odnosno PDA, što Delić de facto ne želi mijenjati kako bi nastavio zagovaranje i zavlačenje priče o zajedničkoj vlasti u Lukavcu.
Između pragmatizma i gubitka identiteta
Politička praksa Edina Delića u posljednjih nekoliko godina može se posmatrati kao primjer pragmatičnog pristupa lokalnoj vlasti, ali i kao ilustracija gubitka političkog identiteta. Koncept „jedinstvenog Lukavca“ na papiru zvuči kao pokušaj prevazilaženja podjela, no u realnosti, on se sve više svodi na održavanje pozicija kroz široke, interesne koalicije.
Za birače koji su nekada u njemu vidjeli simbol promjene i otpora ustaljenim strukturama, današnji politički položaj Delića i njegovih saradnika otvara pitanje – gdje je nestala linija između borbe za građanske interese i borbe za vlast?
Zaključak
Politička scena Lukavca danas se može čitati i kao pouka o krhkosti povjerenja između birača i izabranih predstavnika. Kada se ideološki principi zamijene pragmatičnim savezima, biračko tijelo to prepoznaje i reaguje – ponekad tiho, ponekad glasno, ali uvijek jasno.
Edin Delić je u više navrata pokazao političku spretnost, ali upravo ta spretnost postaje njegov najveći teret. Jer u politici, kao i u svakodnevici, dosljednost ostaje valuta koja najsporije gubi vrijednost.
Komentari