Ako želite vidjeti kako kulturna politika Tuzlanskog kantona izgleda u praksi, ne morate ići daleko.
Dovoljno je ući u Muzej istočne Bosne. Ne zbog eksponata, ne zbog historije, ne zbog civilizacijskog kontinuiteta koji se tu čuva, nego zbog krova koji prokišnjava, dotrajale stolarije i prostora koji više liči na improvizirano skladište nego na centralnu kulturnu instituciju jedne regije.
U takvim uslovima, pažnju javnosti nedavno je privukla aktivnost Ministarstva kulture TK – nabavka novih polica za muzej. Police su nove, uredne i vizuelno prihvatljive. Fotografije su obišle društvene mreže, uz uobičajene poruke o „važnosti kulture“ i „podršci institucijama“. Ako je suditi po javnoj prezentaciji, posao je urađen.
Međutim, ispod tih polica ostaje stvarnost koju je teško ignorisati: neuslovne prostorije u samom centru grada u kojima se čuva i pokušava prezentirati više od 30.000 muzejskih eksponata. Riječ je o predmetima koji svjedoče o životu na ovom prostoru od prahistorije do savremenog doba, o kulturnoj i društvenoj slojevitosti Tuzle i Tuzlanskog kantona. Takvo naslijeđe zahtijeva savremen, funkcionalan i sistemski uređen muzej – a ne parcijalna, simbolična rješenja.
Poznato je da projekat obnove i modernizacije Muzeja istočne Bosne postoji godinama i da su stručnjaci iz oblasti muzeologije i zaštite kulturne baštine više puta ukazivali na neadekvatne uslove rada i čuvanja građe. Uprkos tome, sistemsko rješenje i dalje izostaje, dok se javnosti predstavljaju pojedinačne intervencije koje ne zadiru u suštinu problema.
To otvara legitimno pitanje: da li se muzej u aktuelnoj kulturnoj politici posmatra kao složen institucionalni sistem koji zahtijeva dugoročnu strategiju, ili kao prostor koji je dovoljno povremeno estetski „osvježiti“ radi javnog utiska? Jer muzej nije polica. Muzej je infrastruktura, stručni kadar, adekvatni uslovi čuvanja građe, kontinuirano ulaganje i jasna vizija.
Ako je nabavka polica trenutno najvidljivija mjera podrške ovoj instituciji, onda je opravdano postaviti pitanje prioriteta Ministarstva kulture TK. Kulturna politika ne može se svesti na fotografiju i kratku izjavu, niti se odgovornost prema kulturnoj baštini može ispuniti simboličnim potezima.
Zato bi bilo korisno da se, umjesto novih polica, javnosti konačno predstave konkretni koraci ka cjelovitoj obnovi Muzeja istočne Bosne. Jer jedina „postavka“ koju građani trenutno jasno vide jeste ona koja pokazuje koliko je jaz između deklarativne brige o kulturi i stvarnog stanja na terenu dubok.
A taj jaz, nažalost, ne može popuniti nijedna polica. (E.K)
Komentari