Novogodišnja atmosfera i praznična euforija nam nameće osjećaj da moramo biti sretni, da moramo biti raspoloženi i nasmijani. Gradovi su okićeni. Svjećice i jelke na svakom ćošku, bilo u gradu, tržnim centrima i svim radnjama gdje se nešto prodaje.
Kako decembar nazivaju mjesecom darivanja, imamo osjećaj kako moramo trošiti, kupiti nešto sebi ili pokloniti drugima. Sve kako bismo popunili prazninu u sebi. Darivati je uvijek lijepo, ali to ne mora biti samo u decembru niti za Novu godinu.
S druge strane, gradovi su puni novogodišnjih sajmova, raznih kućica gdje možete kupiti svakojake sitnice, mnogo je evenata. Sve nas to mami. Do te mjere da mnogi dižu kredite, u bankama i mikrokreditnim organizacijama ili uzimaju shopping kartice.
Sav taj lažni sjaj i praznina u duši nas tjera da trošimo više nego što imamo, pa onda u januaru jedva “spajamo kraj s krajem”. Poznato je da je januar najduži i “najsiromašniji” mjesec u godini.
– Rekao bih da je to uglavnom prisutno u većim gradovima, dok u manjim, posebnim ruralnim sredinama, naravno nema ni toliko prilika, a uglavnom ni primanja da bi se o ovome razmišljalo.
U svakom slučaju, imamo mali dio građana kojima je i svejedno hoće li potrošiti više nego što su trebali jer imaju dovoljno visoka primanja i za proslavu praznika na egzotičnim destinacijama.
S druge strane, većina koja takvih sredstava nema u dilemi je da li da se zadrže u realnim okvirima i ignorišu sve ove promocije i proslave i dočekaju praznike u skladu s mogućnostima, a i tradicijom jer ova potrošačka verzija praznika nije ničija tradicija, ili da se zadužuju da bi stvorili iluziju kako mogu više nego što stvarno mogu, bilo radi drugih ili radi samih sebe – kaže Gavran.
Komentari