U zgradi Tehnološkog fakulteta u Banjaluci, među mladim licima koja žure na predavanja, jedno lice se izdvaja — mirno, nasmijano i ispunjeno tihom odlučnošću. Riječ je o Esadu Dautoviću (63), studentu smjera Hemijsko inženjerstvo i tehnologije.
Njegova pojava izaziva divljenje i poštovanje, jer iza nje stoji priča o upornosti, ljubavi prema znanju i vjeri da nikada nije kasno, pišu Nezavisne novine.
Esad je rođen u Berkovici kod Lukavca, gdje je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu, nakon čega se upisuje na Tehnološki fakultet u Tuzli.
U drugoj godini odlučuje da se prepiše na Tehnološki fakultet u Banjaluci, jer kako kaže, brat mu je tamo studirao, a uvijek mu je govorio kako je Banjaluka lijepa, pa je i sam htio da to provjeri.
Odmah po upisu apsolventskog staža, Esad zbog posla sve češće odlazi u Njemačku, a početkom devedesetih tamo i ostaje te zasniva porodicu.
“Ni tamo nije bilo lako. Gdje god da odeš, uvijek si stranac i uvijek je sve ispočetka. Borio sam se, radio razne poslove, najčešće iz oblasti ugostiteljstva””, priča Esad.
No, sve vrijeme, tinjala je jedna želja – da ostvari davno zacrtani cilj.
Ali, nije se moglo, uvijek je nešto nedostajalo, ili novca ili vremena. Zahvaljujući supruzi i njenoj podršci, Esad odlučuje da se vrati u studentske klupe i završi fakultet.
“Bez njene podrške ništa ne bih mogao, ona je moj vjetar u leđa”, govori Esad s osmijehom i podsjeća nas koliko su važni međusobno razumijevanje, poštovanje i ljubav.
Posebnu zahvalnost iskazuje rukovodstvu preduzeća u kojem je zaposlen (BVG Berlin), jer su mu pružili ogromnu podršku u prilici za napredovanje.
No, ponovni ulazak u akademski svijet, zahtijevao je veliki trud i prilagođavanje.
“Nije bilo lako, ali imao sam Jovana, on mi je mnogo pomagao”, priča on.
Sve u svemu, Esad se brzo uklopio. Njegovi profesori i asistenti ga opisuju kao izuzetno vrijednog i posvećenog studenta, a mlađe kolege često ističu da je njegova energija i smirenost ono što ih inspiriše, pišu Nezavisne novine.
Komentari