Maloljetnica se sumnjiči da je 4. septembra u prostorijama Osnovne škole “Gornja Tuzla” upotrijebila nož kojim je povrijedila dvije djevojčice, zbog čega je Tužilaštvo TK donijelo naredbu o pokretanju pripremnog postupka i predložilo određivanje jednomjesečnog pritvora.
“Općinski sud u Tuzli prihvatio je prijedlog Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona i odredio maloljetnoj S. Č. mjeru pritvora u trajanju od jednog mjeseca, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila krivično djelo pokušaj ubistva, u sticaju sa krivičnim djelom pokušaj nanošenja teških tjelesnih povreda”, navodi se u saopštenju Općinskog suda u Tuzli.
Zbog nepostojanja maloljetničkog pritvora, 15-godišnjakinja je smještena u ženski odjel Kazneno popravnog doma Tuzla s punoljetnim osobama, potvrđeno je iz tri nezvanična izvora PIN-a, što se protivi odredbama Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnim postupcima koji nalaže odvajanje maloljetnika od odraslih osoba.
Tužilaštvo TK je saopštilo da postoje indicije da je djevojčica ranije školi prijavljivala nasilje nad njom, ali da institucije nisu bile obaviještene i uključene u postupak. Iz Osnovne škole “Gornja Tuzla” do objave teksta nije stigao odgovor o ranijim prijavama nasilja. PIN je potvrdio iz tri nezvanična izvora da je djevojčica više puta prijavljivala nasilje, ali nije dobila zaštitu škole, niti institucija.
Neformalna grupa građana iz Tuzle najavila je okupljanje i proteste ispred Kantonalnog tužilaštva TK u srijedu, 16. septembra sa zahtjevom da se preispita odluka o određivanju pritvora djevojčici.
Svi ljudi imaju urođen osjećaj za pravdu, kaže psiholog Elmir Ibralić, objašnjavajući da kada ona kontinuirano izostaje može doći do nakupljanja potisnutog bijesa koji na kraju može biti usmjeren prema sebi, drugima ili okolini.
“Odluka o prijavi nasilja predstavlja ogroman teret za dijete, jer zlostavljanje ima za cilj srozati žrtvino samopouzdanje i učiniti da se osjeća bezvrijedno. Dijete se zatvara u sebe, može doći do niza depresivnih simptoma, a kontinuirani izostanak reakcija sistema neka djeca u konačnici mogu doživjeti kao „dozvolu“ da problem riješe sama, što opet može odvesti u delinkventno ponašanje, provociranje slabijih od sebe i slično”, objašnjava on.
Nakon pucnjave u Osnovnoj školi “Lukavac Grad” u junu 2023. godine, kada je bivši učenik te škole, koji je tada imao nepunih 14 godina, iz pištolja teško ranio nastavnika engleskog jezika Nedima Osmanovića, pokrenute su oštre reakcije javnosti koje su ukazale na ozbiljne propuste u sigurnosnom sistemu.
Slučaj je rezultirao hitnom sjednicom Vlade TK i usvajanjem uredbe o obezbjeđenju i provođenju odgovarajuće tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona. Tada je ukazano na potrebu za većim brojem psihologa i socijalnih radnika u obrazovnim ustanovama, kao i na bolju koordinaciju između škola, policije i centara za socijalni rad.
“Uredbom je definisano da tehnička zaštita obuhvata: videonadzor, protuprovalnu i protuprepadnu zaštitu, a u cilju postizanje većeg stepena sigurnosti i sigurnog okruženja, škola može sa ovlaštenom agencijom za zaštitu ljudi i imovine zaključiti ugovor o obavljanju poslova tehničke i fizičke zaštite”, navodi se u saopštenju Vlade TK prije tri godine.
Ovim dokumentom propisan je nivo i sadržaj tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona.
Dvije godine poslije u istoj Osnovnoj školi zabilježen je slučaj vršnjačkog nasilja u kojem su učestvovali dječaci iz Osnovne škole “Lukavac grad” u Lukavcu. Žrtva nasilja bio je tada 12-godišnji dječak koji je zadobio više tjelesnih povreda. Njegova majka Irma Čenanović za PIN objašnjava da duže od godinu dana poslije, sistem nije pokazao namjeru da zaštiti njenog sina kao žrtvu nasilja.
“Toliko ništa nisu uradili da sam ja podnijela privatnu tužbu protiv roditelja dječaka koji je pretukao mog sina. Ali evo, prošlo je godinu dana od tužbe, samo se jedno ročište održalo, i tu se odugovlači na sve moguće načine”, kazala je Čenanović, objašnjavajući da je o samom nasilju informisana dolaskom u školu.
“Ja sam došla u školu i zatekla dijete krvavo, niko nije zvao ni policiju niti hitnu pomoć. Tek kad sam ga ja odvela u Dom zdravlja, oni su informisali policiju o događaju, škola nije ništa”, kazala je ona.
Protokol zaštite od vršnjačkog nasilja
Prema Protokolu o prevenciji i postupanju u slučajevima nasilja među i nad djecom Pedagoškog zavoda TK, nasiljem se smatraju fizičko, psihičko, emocionalno i seksualno nasilje, uključujući namjerne fizičke napade, vrijeđanje, ismijavanje, zastrašivanje, izolaciju i isključivanje iz grupe, širenje glasina, oduzimanje stvari, ponižavanje i druga ponašanja kojima se djetetu namjerno nanose fizička ili psihička bol, sramota ili patnja, kao i svaki neželjeni verbalni, gestovni ili fizički kontakt seksualnog sadržaja.
Znakovi da je dijete možda žrtva nasilja mogu biti promjene u ponašanju i raspoloženju, poput povlačenja, razdražljivosti, straha, ali i fizički pokazatelji poput modrica, ogrebotina i poderane odjeće, te ponašanje u kojem ono vrijeđa, udara i je naglo reagovao.
“Mogu se javiti i izbjegavanje škole ili pojedinih aktivnosti, glavobolje i bolovi u stomaku, pad školskog uspjeha, gubitak ili nestajanje ličnih stvari, traženje dodatnog novca te promjene u uobičajenim navikama kretanja”, stoji u Protokolu.
Slučaj 15-godišnjakinje koja je povrijedila nožem svoje vršnjakinje, a za koju postoje indicije da je i sama žrtva nasilja, pokazuje samo jedan od mehanizama koji žrtve upotrebljavaju.
“Kada je neka osoba izložena kontinuiranom nasilju i nakon što to nasilje prijavi, te ne dobije odgovarajuću reakciju sredine i sistema, može doći do sekundarnog ili reaktivnog nasilja koje je posljedica osjećaja bespomoćnosti i ugroze, te žrtva nasilnim aktom nastoji zaustaviti daljnje zlostavljanje i uspostaviti kontrolu nad bezizlaznom situacijom”, kazao je Ibralić.
On objašnjava da to nije nasilje iz hira ili zlih namjera, nego je riječ o reaktivnom mehanizmu preživljavanja.
Prema Protokolu, u slučaju prijave ili uočavanja nasilja, zaposlenik škole dužan je odmah zaustaviti nasilje, pružiti pomoć povrijeđenom učeniku, obavijestiti razrednika o događaju, potom obavijestiti stručnog saradnika i direktora. Prema potrebi, pozvati policiju ili hitnu pomoć, obavijestiti roditelje, razgovarati sa žrtvom u prisustvu stručnog zaposlenika, utvrditi okolnosti i pružiti djetetu odgovarajuću stručnu podršku.
Roditelji oba djeteta moraju biti obaviješteni i uključeni u postupak savjetovanja i stručne pomoći. Ako postoji sumnja na zlostavljanje ili krivično djelo, škola je dužna obavijestiti centar za socijalni rad, policiju ili druge nadležne institucije. O svim poduzetim mjerama, razgovorima i zapažanjima škola mora voditi službene zabilješke i odgovarajuće evidencije.
Čenanović navodi kako u slučaju napada na njenog sina, protokol nije ispoštovan, te da ona kao majka nije obaviještena o nasilju, niti je pokrenut odgovarajući postupak pred nadležnim institucijama i obezbijeđena podrška djetetu.
“Škola je uradila to da je premjestila dječaka koji je pretukao mog sina u drugo odjeljenje i jedva mu smanjila vladanje”, kazala je ona.
Iz Osnovne škole “Lukavac Grad” nisu odgovorili na upit PIN-a o potpisanom protokolu, niti poduzetim koracima i mehanizmima nakon nasilja nad dječakom.
Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH propisuje posebna pravila postupanja prema djeci u sukobu sa zakonom, kao i djeci žrtvama i svjedocima, uz obavezu svih nadležnih institucija da poštuju dostojanstvo, uzrast i najbolji interes djeteta, te da postupanje bude usmjereno na njegovu rehabilitaciju i reintegraciju u društvo.
Dijete je u skladu sa ovim zakonom svaka osoba koja nije navršila 18 godina života. Mlađi maloljetnik je osoba s navršenih 14 godina, dok je stariji maloljetnik osoba koja je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršila 16 godina.
“Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina ne mogu se izreći krivične sankcije niti primijeniti druge mjere predviđene ovim zakonom”, navodi se u zakonu.
Maloljetnicima se, prema ovom zakonu, za učinjena krivična djela mogu izreći odgojne i sigurnosne mjere, te kazna maloljetničkog zatvora.
“Prema mlađem maloljetniku mogu se izreći samo odgojne mjere, a prema starijem maloljetniku, osim odgojnih mjera, izuzetno, može se izreći kazna maloljetničkog zatvora”, navodi se u zakonu, dok se za učinjena krivična djela maloljetnicima ne može izreći sudska opomena niti uslovna kazna.
JU Odgojni centar TK provodi odgojne mjere za maloljetne učinioce krivičnih djela, uključujući njihov prijem, boravak, dijagnostiku, opservaciju i izradu individualnih programa tretmana s kapacitetom smještaja za osam maloljetnika, dok se u centru kontinuirano realizuju individualni preventivni tretmani za maloljetnike koji ispoljavaju društveno neprihvatljivo ponašanje.
U proteklih pet godina u Centar je bilo upućeno ukupno 22 maloljetnika, od kojih je četvero upućeno na neprekidni boravak.
“U navedenom periodu bilježi se povećan broj djece i mladih koji dolaze na individualne preventivne tretmane, što ukazuje na to da primarna i sekundarna prevencija daju pozitivne rezultate u suzbijanju i ranoj detekciji maloljetničke delinkvencije”, objašnjavaju iz Centra.
Najčešća krivična djela zbog kojih se maloljetnici upućuju u Centar su teška i laka tjelesna povreda, nasilničko ponašanje, razbojništvo, zloupotreba znaka za pomoć i opasnost, spolni odnošaj s djetetom, posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga, neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, prouzrokovanje smrti iz nehata, oštećenje tuđe stvari i srodna djela.
Iz Tužilaštva TK nisu odgovorili na upit PIN-a do objave teksta.
Neophodna psihološka podrška i prevencija kroz rad s djecom
Nasilje među učenicima se prema Protokolu razvrstava na tri nivoa, prema intenzitetu, učestalosti, riziku i posljedicama. Prvi nivo obuhvata blaže oblike poput guranja, vrijeđanja, ismijavanja, isključivanja iz grupe i uznemiravanja putem tehnologije, a reaguje razrednik u saradnji s roditeljima kroz pojačani odgojni rad. Ako se nasilje ponavlja ili takav pristup ne daje rezultate, prelazi se na drugi nivou koji uključuje teže oblike poput udaranja, prijetnji, ucjenjivanja, ozbiljnog isključivanja, seksualnog dodirivanja ili snimanja i distribuiranja nasilja.
“Na drugom nivou, aktivnosti poduzima razrednik u suradnji sa stručnim saradnikom i direktorom, uz obavezno učešće roditelja u smislu pojačanog odgojnog rada. Ukoliko pojačani odgojni rad nije djelotvoran, pokreće se odgojno-disciplinski postupak i izriče mjera u skladu sa zakonskim propisima”, navodi se u Protokolu.
Treći nivo obuhvata najteže oblike, poput tuče, nanošenja povreda, napada oružjem, ozbiljnih prijetnji, iznuđivanja, silovanja i distribucije nasilnih ili seksualno eksplicitnih sadržaja. U tim slučajevima direktor i stručni tim obavezno uključuju roditelje i nadležne institucije poput policije, centra za socijalni rad i zdravstvenih službi, uz odgojni i disciplinski postupak.
Čenanović, kao majka dječaka žrtve vršnjačkog nasilja, objašnjava da je njen sin žrtva trećeg nivoa nasilja, ali da uprkos tome škola nije uključila ostale institucije dok to ona nije uradila. Ona dodaje da je psihološka podrška neophodna nakon preživljenog nasilja, ali da njen sin nije osjetio institucionalnu podršku dok je ona lično nije zatražila.
“Tri sedmice nakon nasilja mog sina pedagogica nije pozvala na razgovor da samo pita kako je. Ja sam čekala, dala vremena da vidim hoće li ga pozvati, a onda sam otišla i rekla im to. Taj isti dan su ga pozvali na razgovor, eto kako sistem gleda na žrtvu”, kazala je ona.
Njen sin se dugo borio sa posljedicama nasilja, ali i sa stigmom društva u školi zbog toga što nije uzvratio.
“Ja sam svoje dijete odvela psihologu privatno, a i sama razgovarala s njim kako se na nasilje ne smije odgovoriti nasiljem i to je bio način na koji smo mu pokušali pomoći mi dok sistem nije radio ništa”, kazala je Čenanović.
Iz Odgojnog centra navode da postojeći sistem rane detekcije i preventivnog rada daje značajne rezultate, ali da ipak zahtijeva stalno jačanje i sistemsku podršku.
“Prostora za unapređenje ima u jačanju kapaciteta stručnih službi u školama i centrima za socijalni rad, dodatnoj edukaciji kadra, te daljem razvoju multisektorske saradnje kako bi se na rizična ponašanja reagovalo u najranijoj fazi”, poručuju iz Centra.
Nasilje je složen fenomen koji se ne može posmatrati izvan specifičnog društvenog konteksta, objašnjava Ibralić, dodajući da mu je potrebno pristupiti sa različitih aspekata, od individualnog do političkog, jer je često normalizovano i prikazano kao legitiman način rješavanja konflikata.
“Što se ranije reaguje kada se dogodi nasilje to su veće mogućnosti da se konflikt uspješno prevaziđe i ne ostavi trajne posljedice na pojedinca i zajednicu”, kazao je Ibralić.
On dodaje da preventivni rad i učenje pojedinca o zdravim načinima upravljanja konfliktima mogu na vrijeme prepoznati potencijalnu žrtvu ili počinioca i na taj način preduprijediti negativne posljedice.
“Djeca koja vrše nasilje često su i sama žrtve nekih vrsta nasilja ili zanemarivanja, a rana intervencija može na vrijeme rasvijetliti uzroke takvog ponašanja prije nego što postane trajna crta ličnosti”, poručio je on.
Komentari