Udruženje “Help others – Pomozi drugima” iz Sapne, uz pomoć donacija humanih ljudi, svakodnevno priprema obroke za 174 korisnika u svojoj narodnoj kuhinji. Iako se obroci spremaju po evropskim standardima i dostavljaju na kućni prag, broj apela za pomoć svakodnevno raste, dok su resursi ograničeni.
Brojni korisnici, poput bračnog para Salkić, žive od jedne minimalne penzije i bez obroka iz narodne kuhinje bili bi gladni. “Dobijem malo penzije, dok uzmemo lijekove, nema. Ja uz ramazan nisam imala hurmu jednu da pojedem”, priča Fata Salkić. Slično je i kod supružnika Kljajić, kojima je samo jedan lijek 120 maraka.
Hatija Mustafić iz Udruženja ističe da im se svaki dan javlja nekoliko ljudi koji nemaju osnovne uslove za život, a najveća bol joj je kada mora reći starijoj osobi da joj više ne može dati obrok. Iako im je nedavna donacija Robnih rezervi Tuzlanskog kantona pomogla, ona je dovoljna samo za postojeći broj korisnika, a bez nove pomoći to neće biti dovoljno.
Osim narodne kuhinje, udruženje koje je osnovao Dževad Islamović iz Salzburga, pomaže i pri liječenju, stambenom zbrinjavanju i nabavci školskog pribora. Ipak, njihova misija opstaje isključivo zahvaljujući dobrim ljudima, dok institucije uglavnom ostaju neme. To je, kako kažu, tužna realnost društva u kojem sve veći broj građana završava “na kazanima”, dok se mnogi bave foteljama.
/BHRT/
Komentari