Bosna i Hercegovina ulazi u opasnu fazu ekonomskog preživljavanja u kojoj kratkoročni krediti zamjenjuju plaće, a mikrokreditne organizacije postaju socijalni amortizer države koja ne funkcioniše.
Iako se Federacija BiH i Republika Srpska često porede kroz BDP i javni dug, suština problema je ista u oba entiteta – rast cijena, stagnacija primanja i sistem koji građane gura u najskuplje oblike zaduživanja, dok vlasti nude statistiku umjesto rješenja.
Sve više stanovnika zadužuje se na kratkoročno i to u mikrokreditnim organizacijama čije su kamate na godišnjem nivou i do 30 posto, kažu ekonomski stručnjaci.
Uporedna analiza ekonomije Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske otkriva velike razlike u BDP-u, zaduženosti, dugu po stanovniku i demografiji, uz jaču fiskalnu poziciju Federacije.
Pitanje ekonomske snage entiteta u Bosni i Hercegovini često se otvara u javnosti, a iako je nerijetko predmet političkih rasprava, poređenje osnovnih makroekonomskih pokazatelja – poput BDP-a, budžeta i javnog duga – pruža dovoljno jasnu sliku.
Podaci Ministarstva finansija i trezora BiH pokazuju i jasne razlike u dugu po stanovniku: u RS-u on prelazi 6.000 KM, dok se u FBiH kreće otprilike 3.000 KM, što dodatno potvrđuje znatno višu relativnu zaduženost RS-a.
Statistika ne hrani građane
Prema dostupnim podacima, RS je na kraju 2024. godine ostvarila bruto domaći proizvod od 17,1 milijardu KM, dok je njen javni dug dostigao 6,7 milijardi KM, što odgovara zaduženosti od 39,18 posto BDP-a.
U istom periodu, podaci Vlade FBiH pokazuju da je BDP FBiH iznosio 34,4 milijarde KM, a ukupan dug 6,872 milijarde KM, što čini relativnu zaduženost od 20,51 posto BDP-a. Time se potvrđuje da je teret zaduženosti u RS-u gotovo dvostruko veći nego u Federaciji.
Finansijski pritisci u RS-u pojačani su i značajnim iznosima otplate. U 2026. godini na naplatu stiže približno 1,7 milijardi KM, što snažno opterećuje budžet i otežava održavanje likvidnosti. Bez novih zaduženja, redovno servisiranje obaveza postaje problematično, stvarajući rizik ulaska u “spiralu zaduživanja”.
Demografska struktura predstavlja dodatni izazov. U RS-u je registrovano 293.000 penzionera, dok broj zaposlenih iznosi otprilike 289.000, pa broj korisnika penzija premašuje broj radnika, što utiče na fiskalnu stabilnost i dugoročne razvojne mogućnosti.
Federacija BiH ima povoljniju sliku: otprilike 458.322 penzionera naspram 545.018 zaposlenih, pri čemu je razlika u korist zaposlenih u 2025. godini iznosila otprilike 81.661.
Kada je riječ o migracijama unutar zemlje, FBiH je tokom 2024. godine zabilježila 21.678 doseljenih osoba, dok je u RS pristiglo 9.919 stanovnika, što ukazuje na jači demografski priliv u Federaciji.
Na osnovu navedenih ekonomskih i demografskih pokazatelja, FBiH trenutno ima stabilniju fiskalnu poziciju i veću ukupnu ekonomsku snagu. Niži nivo zaduženosti i znatno veći BDP omogućavaju veći prostor za razvojne investicije i unapređenje životnog standarda.
Republika Srpska, s druge strane, suočena je s potrebom redefinisanja ekonomskih politika kako bi se smanjili rizici povezani s visokom zaduženošću i osigurao održiv rast.
Iako analiza jasno pokazuje prednost Federacije BiH u ključnim ekonomskim parametrima, oba entiteta djeluju u različitim modelima i imaju specifične izazove koje je potrebno rješavati.
Kratkoročno zaduživanje po visokim kamatama
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar iz Banja Luke, za Faktor kaže da je ekonomska slika u Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme sve lošija, te da su razlozi za to što je BiH u poziciji da zavisi od porudžbina iz Evrope.
– Evropa je u problemima, izdvajanja za podršku Ukrajini su takva da praktično i oni imaj urast cijena, stagnaciju plaća i gubitak radnih mjesta. Sve to skupa utječe direktno i na porudžbine prema BiH, a to znači manje novaca za zapsolene ljude – ističe Pavlović.
Naglašava kako su zbog svega toga manji prilivi iz inostranstva na koje je BiH naučila, te da je zbog svega toga jedini izlaz za građane da traže sisteme kratkoročnog zaduživanja.
– Zbog toga u posljednje vrijeem dolazi do “bujanja” mikrokreditnih organizaicja koje su vrlo agresivne i koje vam nude novac bez kamate za prvi put. Međutim, mikrokreditno finansiranje koje služi za preživljavanje je najskuplji oblik zaduživanja jer kamate idu i do 30 posto godišnje. To možda izgleda malo, ali je to proces u kojem se u biti povećava zaduženost građana s jedne strane, a s druge strane odsustvo privredne aktivnosti i prihoda dovodi do toga da praktično nemamo mogućnost da to vratimo i polako ulazimo u dužničku krizu – objašnjava Pavlović.
Tvrdi da je situacija u RS-u značajno lošija nego u FBiH jer, s jedne strane, FBiH je uspjela kroz svoju organizaciju po kantonima koja je dosta skupa, da praktično kantoni prepoznaju mogućnost da oni kreiraju privrednu aktivnost i dovedu investitore i da ih pomažu.
– U RS-u je teže, građani su zaduženiji, ljudi se, kako sam već i rekao kratkoročno zadužuju po visokim kamatama da bi preživjeli – rekao je Pavlović.
Rast plaća ni blizu rastu inflacije
Muharem Karamujić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, za Faktor tvrdi da se građani sve vipše kratkoročno zadužuju za osnovne životne stvari zbog neefikasne ekonomije.
– Rast plaća ni blizu ne prati rast inflacije, zbog toga imamo proces osiromašenja, kupovna moć kontinuirano pada i to nije dobro. Džaba vam je povećati penzije 100 KM, ako se u tim periodima penzionerima povećaju troškovi za hranu nekih 300 KM. Situacija nije dobra, a jedini izlaz je da povećamo ekonomsku profitabilnost cjelokupne ekonomije i da više zarađujemo jer jedino na taj način možemo više potrošiti – kazao je Karamujić.
Ističe da se ljudi sve više zadužuju u mikrokreditnim organizacijama jer im je najlakše dobiti kredit kod njih.
– To u biti dovodi do daljnjeg osiromašenja jer troškovi tog novca su daleko najskuplji na tržištu, tako da ljudi to rade da bi “zakrpili” kraj s krajem. Ne mogu ništa drugo. Rast potrošačke korpe, a stagnacija plaća su vam veoma jasni pokazatelji osiromašenja društva. Zaduživanje kod mikrokreditnih organizacija je “zadnja slamka” – zaključuje Karamujić.
Takmičenje između entiteta
Igor Gavran, ekonomski analitičar, za Faktor naglašava da svako “takmičenje” između entiteta u BiH je kao takmičenje “dva prosjaka koji je više ili manje gladan i siromašan”.
– Jeste ekonomska situacija, uključujući i zaduženost, gora u RS-u, međutim to nije nikakva utjeha za FBiH koja maltene galopira istim smjerom kakav je RS trasirao i urušava se kontinuirano – ističe Gavran.
Naglašava da to u cijelini daje jako lošu sliku za oba entiteta, odnosno cijelu ekonomiju, da zaduženost nije jedini problem.
– Također, podaci “po glavi stanovnika” su sasvim sigurno gori nego što bilo kakva statistika pokazuje jer je stvarni broj stanovnika u BiH puno manji nego u vrijeme posljednih popisa. A i taj popis je bio nerealan jer je svako mogao prijaviti članove porodice koji uopće nisu živjeli u BiH već godinama – zaključuje Gavran.
Komentari