Vlada je odlučila da u 2026. godinu uđe velikodušno. Budžet je veći za 119 miliona maraka. Naravno, neko bi pomislio da će dio tog novca završiti u kulturi, jer kultura, kažu, čuva identitet, pamćenje i dostojanstvo društva. Ali ne treba pretjerivati to je ipak Bosna i Hercegovina.
Za ustanove kulture predviđeno je povećanje od 455.000 KM. U procentima to iznosi veličanstvenih 0,38% ukupnog povećanja budžeta. Drugim riječima, kultura je dobila taman onoliko koliko se izgubi u excel tabeli kad neko pogrešno klikne mišem.
U tom kontekstu, Muzej istočne Bosne ne izgleda kao slučajnost, već kao logična posljedica politike. Zgrada više liči na ruševinu nego na instituciju koja bi trebala svjedočiti o historiji našeg postojanja. Ako je muzej ogledalo odnosa vlasti prema prošlosti, onda je poruka jasna: prošlost nam ne treba, jer ionako ništa nismo naučili.
Postavlja se i sasvim legitimno pitanje: U kojoj mjeri su institucije kulture, poput Muzeja istočne Bosne, u stvarnom fokusu premijera Irfana Halilagića i Vlade Tuzlanskog kantona, s obzirom na budžetske prioritete koji su za 2026. godinu jasno definisani.
Dok god se kultura tretira kao trošak, a ne kao investicija, nema razloga da se nadamo promjenama. Vlast koja uvećava budžet za stotine miliona, a kulturi baca mrvice, ne pokazuje neznanje, nego jasne prioritete. A kultura, očito, nije među njima.
Zato Muzej istočne Bosne ne propada zato što nema historiju, nego zato što nema vlast koja je poštuje. I dok je ovakve politike, ruševine će nam biti jedini autentični spomenici – i prošlosti i sadašnjosti.
Komentari