Posljednju utakmicu polusezone u Prvoj fudbalskoj ligi Federacije BiH, u kojoj su nakon svih problema, odlazaka, nepronalaženja iole sigurnog načina finansiranja kluba, smanjenja novčanih uplata od strane opštinskih vlasti, te na kraju svega nemogućnosti formiranja bilo kakvog Upravnog odbora kluba u periodu od pola godine, te katastrofalnog terena koji je na rubu regularnosti za odigravanje prvenstvenih utakmica i uopšte uslova unutar kluba, fudbaleri Radničkog na Jošiku zatvaraju sa FK “Sloga” Simin Han.
Najbolji mogući protivnik da pobjedom na svome terenu zaključi nezabilježeno tešku sezonu Radničkog, svakako je mlada ekipa iz predgrađa Tuzle, koja je jedine gostujuće bodove uzela u Gabeli još u 7. kolu, kada je savladala Gošk. Od tada, Sloga je bilježila poraze na gostujućim terenima a ono što svakako raduje i daje nadu u pobjedu svima kojima je plava boja Radničkog u srcu je podatak da na posljednja tri gostovanja Sloga nije postigla niti pogodak. Ipak, treba priznati i reći da se radi o organizovanoj ekipi koja u prosjeku prima manje od dva gola po utakmici s tim da su jedine dvije utakmice u kojima su primili više od dva gola bile na prva dva gostovanja sezone u Visokom i u Sarajevu od Bosna Seme.
O Radničkom će se nakon posljednjeg sudačkog zvižduka utakmice sa Slogom sigurno više pisati, pogotovo pričati. Polusezona koju su “izvukle” iznenađujuće pobjede u gostima nad Veležom, Bosnom Sema i Bratstvom svakako zaslužuju pažnju. Ekipa koja je uoči sezone, prvenstveno i sigurno iz najvećeg razloga loše finansijske situacije, okupljena pod plaštom “forsiranja domaćih igrača” bila već prežaljena i kojoj se gotovo nisu davale bilo kakve šanse za opstanak, što se vidjelo po posjeti već na prvim domaćim utakmicama, ima priliku da sa mogućom pobjedom protiv Sloge sezonu završi sa 20 bodova i sigurnom pozicijom u sredini tabele.
Loša selekcija igrača, kako su pojedini “eksperti” u Lukavcu ocijenili najmlađu ekipu lige nikako ne može biti opravdanje za očajnu posjećenost na Jošiku, posebno jer se godinama “provlači” priča o zapostavljanju djece Radničkog na uštrb rezultata, što je u ovoj sezoni debelo demantovano, zbog igara koje su mladi Lukavčani pružali u ovoj sezoni, sa kojim nimalo ne zaostaju za onim prošlosezonskim kada su “prekaljeni prvoligaški” igrači praznili kasu kluba i na kraju zahvaljujući drugima o(p)stali u ligi.
Kakva je budućnost Radničkog, vjerovatno u ovome trenutku niko ne može reći, ali upravo iz tog razloga vrijedi dati podršku u posljednjem ovogodišnjem susretu na Jošiku u inat svim nedaćama koje su se dešavale unutar FK “Radnički” Lukavac.
Najveći znak zahvale, za sve što su ovi golobradi klinci učinili u očajnim uslovima u kojima se Radnički nalazi u ovoj polusezoni, jeste podrška svih na Jošiku u subotu (12.11.2016.g) u 13:30.
Ipak, na kraju svega ostaje pitanje, Koliko nama (Lukavčanima) treba Radnički, a koliko mi Radničkom?
Komentari