U vrijeme inflacije svaki drugi potrošač je svjestan vrtoglavih i, uglavnom, neopravdanih poskupljenja. Svjesni, ali nespremni da ulažu svoje prigovore.

 

Dijelom i zbog neupućenosti u svoja prava. Upravo se na ove izazove i njihovo prevazilaženje ukazuje i tokom aktivnosti u susret obilježavanju Svjetskog dana prava potrošača, 15. marta. Prije odlaska u kupovinu osvrt na kućni budžet.

 

Za istu sumu novca, gotovo svakodnevno kupujemo manje prehrambenih namirnica, a sindikalna potrošačka korpa iznosi gotovo tri hiljade KM. S ljepšim vremenom gradske ulice su ponovo pune šetača.

 

Nekada su bile punije i kese građana, dok se ta slika danas može rijetko vidjeti. Kupuje se samo ono što mora. Međutim, kako kažu, i to je previše za njihove tanke novčanike. “Mi smo siromašan narod.

 

Jer ova država je opljačkana i sad se direktno gura ruka u džep čovjeka, penzionera”, “Penzioner sam, nekako se borim, kako moram. Žena to više, ona je blagajnik. Koliko s eprije moglo kupiti za 50 KM, a koliko sad”, “Osnovne životne potrepštine su previše skupe, što ne bi trebalo”, kažu građani. Dokle će cijene rasti i može li tome iko stati u kraj? Pitanja su koja muče većinu građana. No, iako je, uglavnom, neopravdanog divljanja cijena, svjestan svaki drugi potrošač, prigovora gotovo da nema. “Očito ljudi žive u nekom strahu.

 

Ljudi se, uglavnom, boje da ne bude gore. Najviše se boje zbog vojno-političke situacije u svijetu, da ne bude rata, nestašica i većih problema”, smatra Gordana Bulić iz Kluba potrošača TK. Kako i koliko trošiti u periodu kad je sve mnogo skuplje? Teško je naći računicu.

 

Posebno jer većina potrošača imaju ista novčana primanja kakva su imala i prije poskupljenja ili su neznatno povećana. Još gore, mnogi su u stanju socijalne potrebe. “Iako zvanična statistika govori o nekim procentima od oko 17% za prethodnu godinu i već nekoliko procenata u ovoj godini, realnost je da su ta poskupljenja veća, ne samo od 20%, negdje i više”, kaže Igor Gavran, ekonomista.

Komentari

Prethodni članakNa UKC Tuzla onkološki pacijenti bez terapije, do kada?
Naredni članakCentri za rehabilitaciju ovisnika daju rezultate, ali ih je premalo