Ako ste mislili da vas na političkoj sceni Tuzlanski kanton više ništa ne može iznenaditi varate se. Uvijek može gore. A ovo što gledamo posljednjih dana nije ni gore nego ogoljeno do kosti. Toliko da se više niko i ne trudi da sakrije ono čega se pametan čovjek stidi.
Danas se time hvale.
Nekada je politički prelet bio sramota. Danas je to izgleda referenca u CV-u. Ako nisi promijenio barem tri stranke kao da nisi ni pokušao da se baviš politikom. A ako si uspio četiri ili više onda si ozbiljan igrač. Ne zbog ideje, ne zbog programa nego zbog sposobnosti da preživiš u političkom vakuumu bez ikakvog stava.
Jer ovdje više ne govorimo o moralu. Moral je davno napustio ovu priču. Ovdje govorimo o nečemu još elementarnijem o političkoj higijeni. A nje nema.
Vlada premijera Irfan Halilagić s razlogom nosi nadimak „Gepek“. Ne zato što je to duhovita metafora nego zato što savršeno opisuje način funkcionisanja ubaci izbaci prevezi prepakuj. Političari kao roba u tranzitu. Ideologija nema. Stav nepotreban. Bitno je samo gdje ima mjesta.
I dok se javnost zgražava političari se prilagođavaju. Ili preciznije sele.
Tako Žarko Vujović u pet godina promijeni četiri stranke od SDP-a preko SD-a i DF-a do SBiH. To nije politički put to je maraton bez cilja. Ili možda s ciljem ali ne onim koji ima veze s građanima.
Sličan primjer je i Zumbra Begić koja u četiri godine uspije proći kroz SDA Nezavisne SD i SBiH iz koje će po svemu sudeći opet izaći ili biti izbačena. U ovom trenutku razlika je skoro pa formalnost.
Ni Edin Žunić ne zaostaje iz Banovića preko SDP-a SD-a i NiP-a sada ide u DF. Kao da skuplja sličice političkih partija pa mu fali još jedna da popuni album.
A onda dolazimo do lokalnog nivoa gdje se stvari dodatno banalizuju. U Lukavcu lokalna SDA s ponosom objavljuje kako su im pristupili novi članovi. To nazivaju političkim pojačanjem. Kao da je riječ o transferima u fudbalu a ne o ljudima koji su jučer bili u potpuno suprotnom taboru.
I niko ne vidi problem.
Jer problem više nije ni u tim ljudima. Problem je što smo se navikli. Što nam je postalo normalno da neko u pet godina promijeni četiri stranke i da pritom nikome ne objasni zašto. Što se niko i ne pita šta je ideologija tih ljudi šta oni zapravo zastupaju.
Odgovor je jednostavan ništa.
U tom stalnom presvlačenju političkih dresova nestaje sve i ideja i odgovornost i smisao politike. Ostaje samo gola borba za poziciju. A kad je to jedini cilj onda je sasvim logično da nema ni morala ni stida ni političke higijene.
I zato pravo pitanje nije zašto oni to rade.
Pravo pitanje je zašto im to prolazi.
Piše Edis K.
Komentari