Ovo je, nažalost, postala naša svakodnevica. Od najobičnijih činovnika do samog vrha vlasti. Posebno u Tuzlanskom kantonu, gdje se čini da je kamera važnija od rezultata, a fotografija vrednija od politike.
Tužno je priznati da smo se toliko srozali da se s najvišim političkim zvaničnicima Vlade TK danas ne žele fotografirati ni nižerazredni činovnici ozbiljnih, važnih i prijateljskih zemalja. Jer ozbiljni ljudi, izgleda, vrlo brzo prepoznaju neozbiljnost.
Na međunarodnim adresama odavno je jasno uviđeno da se dobar dio našeg političkog i javnog djelovanja sveo na poziranje pred kamerama. Primarni cilj više nije dogovor, rezultat, rješenje ili interes građana, nego fotografija za domaću upotrebu. Da se vidi da se “nešto radi”, da se “nešto dogovara”, da se “nešto planira”. Ko fol.
U Vladi TK ta pojava poprima gotovo karikaturalne obrise. Dva činovnika se sretnu u hodniku ili kancelariji, naprave fotografiju i eto vijesti: razgovarali o projektima, razmotrili mogućnosti saradnje, razmijenili mišljenja o budućnosti. Pa to se, zaboga, na radnim sastancima podrazumijeva! To nije vijest. To je minimum posla za koji su plaćeni.
Ali takve „vijesti“ savršeno služe Instagramu i Facebooku. Služe da se nahrani ego, da se fanovi dive „uspjesima“, da se stvori iluzija važnosti i značaja. A mediji koji to sve češće i bez ikakve kritičke distance prenose, samo potvrđuju koliko su i sami izgubili kompas i koncept i svrhu.
Zato nam danas gotovo nadrealno izgledaju prizori nekadašnjih lidera koji su jednostavnošću, skromnošću i stvarnim djelima plijenili poštovanje. Ljudi čija je težina bila tolika da im nije trebala poza, grimasa ni rečenica: “Hajd da se uslikamo.” Fotografije su dolazile same, kao posljedica stvarnog značaja, a ne kao pokušaj njegove glume.
To nisu one fotografije s početka ove priče. I upravo zbog našeg odnosa prema stvarnosti i prema samima sebi danas nam takvi primjeri djeluju gotovo nestvarno.
Dok Vlada TK i dalje bude brkala PR sa politikom, a objektiv fotoaparata sa odgovornošću, teško da će je iko ozbiljno shvatati. Stvarnost se ne može brutalno režirati niti glumiti. Može se samo živjeti ili ignorisati.
Do tada, nastavićemo koristiti svaki sastanak, svaku kancelariju i svaku priliku za nove poze i nove besmislene vijesti koje nikoga ne zanimaju i nikome ne koriste. I nastavićemo se čuditi kako su nekada ljudi bili veliki, a da nikada nisu morali reći
„Hajd da se uslikamo pa nek naprave vijest!“
Piše: Edis K.
Komentari