Znate onu priču “Opozicija u manjem bh. entitetu”? To vam je kao da pričate o dijeti u kafani, svi bi nešto da smršaju, a niko ne mrda od roštilja. E tako i oni.
Svaki put kad pomisliš da su dohvatili dno, oni počnu da kopaju. Jedan dan se kunu da će skinuti režim, drugi dan slikaju selfije s istim tim režimom, treći dan se posvađaju međusobno oko toga ko je opozicija, a ko je „prava“ opozicija.
Na kraju, jedini rezultat je još jedan kafić otvoren u Beču, jer se članovi razočarano sele.
Njihova logika je prosta: „Ako mi ne znamo šta hoćemo, zna narod još manje.“
Pa tako umjesto programa, imaju parole, umjesto ideja Facebook statuse, a umjesto lidera likove koji se posvađaju na pres konferenciji ko će prvi da priča.
Najbolje je to što opozicione “nade” iz manjeg entiteta svake godine obećavaju da će baš sad, ali ono BAŠ SAD, da pobijede.
Samo što im stalno promiče jedna sitnica treba da ubijede birače, a ne novinare. I dok oni ubjeđuju novinare, birači uredno glasaju za one koji im barem asfaltiraju put do mezarja ili crkve.
Ukratko, opozicija u manjem entitetu izgleda kao loša kopija vladajuće stranke: isto korupcija, isto nacionalizam, samo s lošijim marketingom.
A i kad dobiju šansu, toliko se pogube da narod požali što je ikad rekao „daj da probamo nešto novo“.
Dakle, ako tražite nadu, nemojte je tražiti u opoziciji manjeg entiteta.
Tamo vam je nada kao Wi-Fi u seoskom domu kulture svi se na nju kače, a niko je nikad nije vidio kako radi.
Komentari