Umjesto da na gradilištu sve vrije, radovi su mjesecima stajali. Prvo su se pojavile priče o neisplaćenim tranšama izvođaču, a potom je lansirano i “službeno” objašnjenje: gradnja je obustavljena dok se ne izvrše dodatni statički pregledi!?
Rokovi prolaze, obećanja blijede, a zgrada nekadašnjeg Hemijskog kombinata „Sodaso“ na Slatini — buduće sjedište Vlade Tuzlanskog kantona — umjesto simbola obnove, postala je spomenik nesposobnosti, lošeg planiranja i neodgovornosti.
Kada je posao rekonstrukcije i adaptacije povjeren firmi „Jokić invest“ iz Zvornika, nadležni su se hvalili optimističnim najavama: radovi će trajati 18 mjeseci, a prva faza trebala je biti završena još krajem 2024. godine. Prošao je i kraj te godine, prošišao je i jul 2026., označen kao rok useljenja Vlade, a na gradilištu umjesto radne vreve uglavnom – muk i pustoš.
Sve podsjeća na narodnu epiku i zidanje Skadra na Bojani, s tom razlikom što ovdje gradnju ne ‘ruše’ vile, nego sistemska aljkavost i vjerovatna nepripremljenost.
Statika kao izgovor i milionska probijanja
Umjesto da na gradilištu sve vrije, radovi su mjesecima stajali. Prvo su se pojavile priče o neisplaćenim tranšama izvođaču, a potom je lansirano i “službeno” objašnjenje: gradnja je obustavljena dok se ne izvrše dodatni statički pregledi!?
Tu dolazimo do ključnog pitanja odgovornosti. Projektant objekta je firma HG Inžinjering Tuzla. Kako je moguće da se tek u fazi izvođenja radova otkriju ozbiljni statički problemi? I onda logično novo pitanje: da li je projekt traljavo urađen ili se radilo o potpunom previdu struke?
Da bi se šteta popeglala i prikupila dodatna dokumentacija, angažovani su streučnjaci GIT-a Tuzla (Građevinski institut, osnovan prije 45 godina još kao radna organizacija SOUR ‘Igmin’ Tuzla) i Rudarsko-građevinsko-geološki fakultet (RGGF) Univerziteta u Tuzli.
Dok se papiri dopunjuju i prebacuje odgovornost s investitora, projektanta i izvođača radova, finansijska konstrukcija se potpuno raspala.
Prvobitno planiranih 9,5 miliona KM odavno je prošlost. Cijena je već skočila na izvjesnih 14 miliona KM, a konačni račun sigurno neće ostati ni na tome.
A kako gradnja izgleda na terenu? Uglavnom kilavo! Gradilište očito pokazuje sliku objekta na kojem se ‘nešto radi’, radnici se mogu izbrojati na prste jedne ruke, kao danas kada smo načinili foto i video materijal. Istini za volju, čudno je da ih je uopšte bilo s obzirom na visoke temperature i nepovoljne uslove za rad na gradilištu.
Ko će odgovarati za probijanje rokova, miožebitne greške u projektovanju ili izvedbi, a pogovo za zbog svega porasle troškove rekonstrukcije objekta. Nije valjda da je kantonalni budžet Alajbegova slama pa da se grabi koliko kome treba, a da niko za trošenje ne odgovara ni građanima, ni poreskim obveznicima, preduzećima i ustanovama koje pune budžet, a na kraju i organima pravosuđa.
Pitanja je mnogo, a odgovora iz kantonalnih i fotelja nekih firmi nema. A bilo bi dobro da se javnost obavijesti: Da li je odabir izvođača „Jokić invest“ bio pravi potez i da li firma uopšte ima kapacitet da iznese projekat ove dinamike i složenosti?
Komentari