Kada politička scena postane igra zamjene uloga, a razlika između pozicije i opozicije nestane, ostaje samo jedno pitanje: ko je zapravo opozicija, a ko vlast?
U Lukavcu, toj političkoj bajci bez sretnog kraja, opozicija je uspjela u nemogućem biti gora od vlasti, a vlast gora od same sebe. I dok građani čekaju nešto nalik političkoj odgovornosti, dobijaju samo šovinistički populizam, jalovu retoriku i tragikomične pokušaje moraliziranja od strane onih koji bi, samo da im se pruži prilika, radili isto što i oni koje danas optužuju.
Opozicija koju čine SDA i DF nema ni program, ni viziju, ni smjernice. Ima samo frustraciju i neutaživu glad za pozicijama. Kada kritikuju vlast, to ne čine iz ideoloških ili moralnih razloga, već zato što nisu u mogućnosti da budu dio te iste vlasti. Njihova retorika o „zapošljavanju“ i „davanju pozicija“ ruši se kao kula od karata onog trenutka kada se pokrene priča o formiranju nove većine u Gradskom vijeću. Jer, ako se vlast dijeli mora se dijeliti svima, pa i onima koji su do jučer grmili protiv političkog nepotizma.
Kada vlast postane ogledalo opozicije, a opozicija jeftina kopija vlasti, jasno je da sistem nije u krizi on je već odavno mrtav. Problem nije samo u tome ko je trenutno na vlasti, već i u tome što alternativa ne postoji. I tu dolazimo do suštine: u Lukavcu ne postoji stvarna politička borba između vizija i ideja, već isključivo borba za fotelje.
I dok narod sve to posmatra s podsmijehom ili rezignacijom, jedino što preostaje jeste čekati novi politički cirkus sa starim klaunovima u novim odorama.
Komentari