Bosnu i Hercegovinu, prema procjenama Centralne banke BiH, tek očekuje inflacioni pritisak, a mogućnosti monetarne politike za njegovo suzbijanje su vrlo ograničene. Ovo je poručila guvernerka Centralne banke BiH, Jasmina Selimović, na nedavnom samitu u Bečićima, ističući da BiH, zbog aranžmana valutnog odbora, ima izuzetno ograničene instrumente monetarne politike.
Centralna banka BiH je u proljećnoj rundi projekcija revidirala prognoze inflacije naviše za srednji rok. Za period od 2025. do 2027. godine prognozira se inflacija od 3,5% u 2025., 2,4% u 2026. i 1,9% u 2027. godini. Međutim, Selimovićeva je upozorila da brojni faktori mogu poremetiti ove prognoze, uključujući cijene hrane i energije, rast izdataka za odbranu, te interne probleme poput demografskog pada i rasta plata uslijed nedostatka radne snage. Posebno je istakla skok minimalne zarade od čak 60% početkom 2025. godine u jednom entitetu, što je “šok koji nijedan makroekonomski model ne može precizno obraditi”.
Profesor Predrag Mlinarević s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu pojasnio je za “Nezavisne novine” da projekcije inflacije u BiH uključuju djelovanje internih i eksternih faktora. Prema Mlinareviću, inflacija u BiH ima dominantno karakter uvezene inflacije, što znači da će rast cijena uvoznih proizvoda, uslijed šokova ponude (rasta cijena energije i hrane na svjetskom tržištu kao posljedice geopolitičkih tenzija i prekinutih lanaca snabdijevanja), biti ključni generator inflacije u BiH.
Kada su u pitanju interni faktori inflacionog rizika, Mlinarević izdvaja daljnju dinamiku rasta zarada, podsticanu kako nedostatkom radne snage, tako i odlukama o povećanju minimalne zarade bez fiskalnog rasterećenja poslodavaca. Ipak, on vjeruje da sama inflacija neće imati naglašeniji trend koji bi poremetio makroekonomsku stabilnost.
Za neutralizaciju negativnih efekata na životni standard najugroženijih slojeva, Mlinarević predlaže jačanje socijalnog statusa penzionera kroz rezanje neproduktivnih budžetskih rashoda i njihovo preusmjeravanje na rast penzija. Za radničku populaciju, kao ultimativni cilj ekonomske politike, ističe potrebu da se kroz strukturne promjene osiguraju bolje plaćena radna mjesta u djelatnostima veće dodane vrijednosti.
Komentari