Razlike u pravima radnika u Bosni i Hercegovini sve su izraženije, a posebno u naknadama za topli obrok koje variraju od 7 do čak 14 KM po radnom danu.
Visina naknade zavisi od poslodavca, sektora i zakonskih rješenja, što stvara velike razlike među zaposlenima – posebno između onih u državnim institucijama i privatnom sektoru.
Najnovije istraživanje pokazuje da čak 89% radnika u BiH razmišlja o promjeni posla, a 76% zaposlenih nezadovoljno je svojom platom. Sve češće se otvoreno razgovara ne samo o osnovnim platama, već i o dodatnim naknadama poput toplog obroka, prijevoza ili regresa.
Prosječna neto plata u BiH u drugom tromjesečju 2025. godine iznosila je 1.536 KM, što je tek blagi rast u odnosu na početak godine, nedovoljan za rastuće troškove života. Više od polovine ispitanika (56%) osjeća se potcijenjeno zbog visine primanja, a samo 21% smatra svoju platu primjerenom.
Velike razlike – državni sektor i privatne firme
Primjer neravnopravnosti najbolje se vidi na naknadama za topli obrok.
Institucije BiH od 2025. godine isplaćivat će 13,80 KM po radnom danu (oko 303 KM mjesečno).
Vlada HNK-a odredila je naknadu od 14,58 KM dnevno.
U Federaciji BiH ne postoji zakonska obaveza isplate toplog obroka, već se iznos dogovara, a neoporezivi dio trenutno iznosi 14,01 KM.
U RS-u je poslodavac obavezan isplaćivati topli obrok, a minimalni iznos ove godine iznosi 11,13 KM po danu (oko 245 KM mjesečno).
Ipak, u praksi poslodavci u privatnom sektoru često isplaćuju znatno manje iznose, a neki još uvijek daju fiksnih 8 KM po danu – što je ostatak iz vremena kada je prosječna plata bila 800 KM, dok je danas minimalna 1.000 KM.
Radnici sve glasniji: Vrijeme je za promjene
Primjeri iz prakse pokazuju i koliko su očekivanja realna, ali i koliko su potrebe porasle:
“Meni se zaista ne isplati uzimati slobodne dane ako nije nužno, jer mi je topli obrok 14 KM. U mjesecima kada ima 23 radna dana, to znači 317 KM”, kaže zaposlenica jedne ustanove iz srednje Bosne.
“Topli obrok nam se nije povećavao pet godina. Iznosi 7 KM po danu, što je prije bilo dovoljno za pristojan obrok, a danas jedva kupimo sendvič”, kaže Ivana, zaposlena u privatnom sektoru.
Sve veće razlike u radničkim pravima dodatno pojačavaju nezadovoljstvo i odlazak kvalifikovane radne snage iz zemlje, dok sindikati i poslodavci još uvijek nemaju jedinstven odgovor na pitanje – kako zadržati radnike i omogućiti im dostojanstven život.
Komentari