Izborna je godina. Sprema se Centralna izborna komisija, spremaju se političke stranke, a spremaju se i preletači. U zemlji u kojoj su lični interesi često ispred ideologije, građana i države, političko “prelijetanje” odavno je postalo gotovo uobičajena pojava.
Politička scena Tuzlanskog kantona možda je i najbolji primjer takve prakse. Godinama podsjeća na aerodrom bez reda letenja – ujutro jedna stranačka iskaznica, navečer druga, bez obzira na politički pravac ili ranije izgovorene stavove. Neki od kantonalnih zastupnika tokom mandata promijenili su više političkih opcija nego što su biračima uspjeli objasniti razloge svojih odluka.
Afera “preletači” posebno je uzdrmala Skupštinu Tuzlanskog kantona na početku aktuelnog saziva, kada SDA i DF nisu mogli formirati skupštinsku većinu bez podrške zastupnika iz opozicione PDA. Dotadašnji visoki kadrovi PDA, Senad Alić i Jakub Suljkanović, vratili su se pod okrilje SDA i omogućili formiranje kantonalne vlade predvođene Irfanom Halilagićem.
Nedugo zatim, vladajućoj većini pridružili su se i zastupnici Stranke za BiH Asmir Hasić i Emir Salihović, koji su politički put nastavili preko DF-a, da bi na kraju završili uz SDA.
Dvije godine kasnije upravo su isti akteri učestvovali u novom političkom preokretu. Hasić i Salihović, zajedno sa tadašnjom zastupnicom SDA Zumrom Begić, podržali su smjenu vlasti. U cijeli proces uključio se i SD, kojem se priključio Suljkanović.
Rezultat višemjesečnih političkih turbulencija bila je kratkotrajna “vikend vlada” predvođena SDP-ovim Edisom Dervišagićem, koja je ubrzo zamijenjena novom-starom vladom SDA sa Irfanom Halilagićem na čelu. Hasić i Salihović potom su se ponovo vratili pod političko okrilje SDA, bez konkretnog objašnjenja političkih motiva ili eventualnih benefita koje su time ostvarili.
Apsolutni rekorder po broju promijenjenih političkih opcija svakako je Zumra Begić, koja je nakon SDA prošla kroz BH Zelene i Stranku za BiH, da bi se na kraju skrasila u SBB-u. Svoje odlaske iz stranaka pravdala je neprincipijelnošću i odnosima unutar političkih organizacija, dok su bivše kolege njene političke transfere komentarisale s dozom ironije.
Politički transferi nisu zaobišli ni druge zastupnike. Imanđić je u prethodnom sazivu napustio PDA i prešao u SDA, dok je Jasmina Lugavić slijedila sličan politički put. Njihovi glasovi u jednom periodu bili su ključni za opstanak skupštinske većine.
Žarko Vujović također je promijenio nekoliko političkih adresa. Nakon što je napustio SDP, učestvovao je u formiranju SD-a, potom prešao u DF, da bi na kraju završio u Stranci za BiH. Tvrdi da iz pojedinih stranaka nije odlazio dobrovoljno, nego da je bio isključen zbog političkih neslaganja.
Promjene političkih dresova obilježile su i mandat Amile Hodžić, koja je nakon dugogodišnjeg članstva napustila SDP i priključila se Našoj stranci, navodeći da je riječ o principijelnim razlozima, a ne o političkim funkcijama ili privilegijama.
Politički analitičari upozoravaju da je većina “preleta” motivisana ličnim interesima i željom za očuvanjem političkih pozicija. Kako se približava rok za predaju kandidatskih listi Centralnoj izbornoj komisiji BiH, očekuje se da bi “preletačka groznica” mogla dodatno intenzivirati.
Profesor komunikologije i politički analitičari podsjećaju da korijeni današnje političke trgovine sežu još od 2018. godine i formiranja PDA, kada su političke većine u Tuzlanskom kantonu počele zavisiti od pojedinaca spremnih na promjenu političkog tabora tokom mandata.
Poseban problem predstavlja činjenica da institucije i pravosuđe gotovo nikada nisu ozbiljno reagovali na sumnje u političku korupciju i trgovinu uticajem. Predmeti vezani za promjene skupštinskih većina godinama stoje bez konkretnih rezultata, dok javnost vremenom zaboravlja političke afere.
Sagovornici upozoravaju da je sistem postavljen tako da političke stranke imaju gotovo potpunu kontrolu nad zapošljavanjem, funkcijama i političkim opstankom pojedinaca, zbog čega se mandat često posmatra kao lična imovina zastupnika, a ne kao izraz volje birača.
I dok se približavaju novi izbori, jasno je da političko prelijetanje ostaje jedna od najprepoznatljivijih pojava na političkoj sceni Tuzlanskog kantona. Moral, ideologija i dosljednost često ostaju u drugom planu, dok interes i politička trgovina nastavljaju oblikovati skupštinske većine.
Komentari