Gašenje Koksare u Lukavcu osim što će imati ogromne posljedice po stotine radnika nekada zaposlene u toj firmi i industriju u BiH, moglo bi se odraziti i na arbitražni postupak koji je protiv BiH pokrenuo Pramod Mittal, nekadašnji investitor u GIKIL Lukavac, kako se u jednom periodu zvala danas ugašena Koksara, saznaje Raport.
Piše: Semira Degirmendžić
Naime,Pramod Mittal je prije nekoliko godina tužbom protiv BiH zatražio nadoknadu štete u visini od 400 miliona američkih dolara, što je više od 700 miliona KM zbog navodnog kršenja ugovora o zaštiti ulaganja između BiH i Indije prilikom spora oko kompanije GIKIL.
Postupak se vodi u tajnosti
Ovo je jedan od arbitražnih sporova najveće pojedinačne vrijednosti koji se vodi protiv BiH, ali se o samom toku postupka u ovom slučaju veoma malo zna.
Pravobranilaštvo BiH čak i parlamentarcima koji su pokazali interes za ovaj i druge sporove, a nakon skandalozne afere ‘Vaiduct’ informacije o ovom predmetu daje ‘na kapaljku’ braneći to zaštitom tajnosti postupka, odnosno navodno bi otkrivanje informacija o ovom slučaju moglo naštetiti odbrani BiH u arbitraži.
Među rijetkim konkretnim informacijama o ovom slučaju iz Pravobranilaštva BiH je ona da je krajem 2024. godine bilo zakazano ročište u Hagu.
Tada je rečeno i da svi troškovi u vezi s ovim sporom snosi država BiH, jer Vlada TK i Vlada FBiH na traženje Vijeća ministara BiH, nisu prihvatili da snose troškove postupka.
Međutim, sada, nakon gašenja Koksare u Lukavcu nameće se potreba da vlasti, a naročito Parlament BiH insistiraju na odgovoru na pitanje, da li je s ovim povećana opasnost po BiH da izgubi oko 700 miliona KM u sporu s Mittalom ili gašenje Koksare može biti argument u odbrani BiH u ovom sporu.
Raportovi izvori naime tvrde da bi BiH gašenje Koksare mogla iskoristiti kao argument koji pokazuje da je i bivša uprava GIKIL-a na čelu s Mittalom doprinijela kobnim posljedicama po koksaru .
S time bi, naravno ako bi se odbrana kvalitetno pripremila za odbranu ovog argumenta možda moglo tražiti i umanjenje iznosa koji Mittal traži u arbitraži.
Tužbu zasnivaju na uskraćenoj kontroli nad investicijama
No, postoji i druga mogućnsot. A, to je da gašenje Koksare iskoriste i Mittalovi advokati , kao činjenicu da gašenje koksare nije njihova krivica i mogli bi svoj zahtjev pojačati s insistiranjem na odgovornosti da država BiH, odnosno kantonalne vlasti u Tuzli i uprave koja je došla nakon Mittala, što bi moglo, tvrde naši izvori čak i povećati arbitražni iznos.
Arbitražni postupak koji je pokrenuo Mittal se i zasniva na tvrdnji da im je uskraćena kontrola nad investicijama i da je kompanija dovedena u situaciju smanjenja profitabilnosti, čime su pretrpjeli finansijske gubitke.
U tom kontekstu, odluka o gašenju Koksare u Lukavcu ima ključnu važnost. Koks je bio glavni proizvod fabrike i primarni izvor prihoda i nekadašnjeg GIKIL-a.
Ako proizvodnja prestane ili se značajno smanji, a u ovom slučaju je došlo do gašenja, vrijednost firme opada, što direktno utiče na iznos odštetnog zahtjeva u arbitraži.
Drugim riječima, kažu Raportovi izvori, ekonomski parametri Koksare mogu postati ključni faktor u ovom međunarodnom sporu, jer direktno utiču na procjenu štete i legitimnost zahtjeva.
Može li se ponoviti ‘Viaduct’?
S obzirom na iskustva s ‘Viaductom’ koja su pokazala da navodni investitori mogu od države BiH dobiti spor vrijedan više od 100 miliona KM, iako u neki projekt za koji podnesu tužbu nisu uložilu ni marku , ukazuje na hitnu potrebu da parlamentarci traže informacije od Pravobranilaštva BiH o tome u kojem je statusu i fazi arbitražni postupak po tužbi Mittala protiv BiH.
To je veoma važno uraditi, posebno ako znamo da je i slučaj ‘Viaduct’ tekao pod veoma čudnim okolnostima i da su i Parlament BiH i javnost za njega saznali tek kad su bile izgubljene sve šanse i mogućnosti da se isplata više od 100 miliona sumnjivim tužiteljima i preko sumnjivih računa i isplati.
Podsjećamo, priča o GIKIL-u, danas poznatom kao Koksara Lukavac, počela je 2003. godine, kada je Global Steel Holdings Limited (GSHL) na čelu s indijcem Mitatlom preuzeo upravljanje kompanijom kroz strateško partnerstvo s državnom firmom Koksno-hemijski kombinat (KHK) Lukavac. Iako je KHK imao veći vlasnički udio u kapitalu, Mittalova firma je dobila većinska upravljačka prava.
Strateški cilj bio je modernizacija fabrike i povećanje proizvodnje koksa, ključnog proizvoda za industriju čelika.
Međutim, već u ranim godinama saradnje počeli su se pojavljivati problemi. Mittalov GSHL, prema tvrdnjama vlasti u Tuzli, nije u potpunosti ispunio obećane investicije, dok je sa druge strane kompanija tvrdila da su administrativne prepreke i lokalni sporovi ograničili njihovu sposobnost ulaganja.
Ova nesuglasica s vremenom je prerastala u pravne i finansijske konflikte, koji su kulminirali optužbama ,a u konačnici i optužnicom za organizovani kriminal protiv nekoliko osoba i samog Mittala koji je bio i uhapšen u Tuzli, a kasnije, kada je pušten na slobodu, pobjegao je iz BiH.
Izvor: Raport.ba
Komentari