Udruženje Zemlja djece u BiH upozorilo je javnost da novi Pravilnik o procedurama za prijem, tretman i otpust korisnika Prihvatilišta za djecu, koji je 2. decembra 2025. godine donio Upravni odbor JU “Dom za djecu bez roditeljskog staranja” Tuzla, a na prijedlog direktorice, predstavlja ozbiljno kršenje standarda zaštite djece te mora biti hitno povučen.
– Ovaj Pravilnik je diskriminatoran, zastario i suprotan Konvenciji o pravima djeteta. Umjesto da unaprijedi zaštitu, on uvodi postupke koji ugrožavaju dostojanstvo i sigurnost djece, jer sadrži odredbe koje krše Konvenciju o pravima djeteta, isključuju djecu žrtve nasilja izvan porodice ili u zajednici iz kategorija za prijem – navode iz Udruženja.
Piše: Branka Mrkić (Zurnal.info)
Također kažu kako se Pravilnikom zahtijeva obavezan ginekološki pregled djevojčica sa navršenih 12 godina kao uslov za smještaj, što predstavlja traumu i ozbiljno kršenje dostojanstva djeteta, podsjećajući na međunarodno zabranjene “testove nevinosti”, a suprotno standardima Svjetske zdravstvene organizacije, omogućava fotografisanje djece bez ikakve zaštite privatnosti, izlažući ih riziku zloupotrebe i javne stigmatizacije, daju Prihvatilištu ovlasti koje pripadaju isključivo Centru za socijalni rad, uvode stigmatizirajući termine, restriktivne mjere i neprihvatljive procedure.
– Ovo nije sitna greška. Ovakve odredbe direktno ugrožavaju sigurnost, dostojanstvo i prava djece. Pozivamo Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK da odmah povuče ovaj Pravilnik i uključi stručnjake u izradu potpuno novog, usklađenog sa međunarodnim standardima. Djeca zaslužuju zaštitu – ne poniženje, ne traumu, ne opasne i diskriminatorne procedure – upozorili su iz Udruženja.
Ministarstvo dosad bez reakcije
Udruženja Zemlja djece u BiH poslalo je zvanični dopis Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona, uz prateći dokument detaljno obrazloženih primjedbi na usvojeni pravilnik.
Iako Iz ovog ministarstva za Žurnal navode kako nisu primili nikakav zvanični dokument od Udruženja, pretpostavka je da je dokument stigao u međuvremenu. No na naše pitanje Ministarstvu da li će se baviti ovim primjedbama, odgovaraju:
– Napominjemo da je donošenje Pravilnika o procedurama za prijem, tretman i otpust korisnika Prihvatilišta za djecu u nadležnosti Upravnog odbora JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja. Shodno tome, sva pitanja, primjedbe, kao i podršku u oblasti zaštite djece potrebno je uputiti navedenom nadležnom organu. Ministarstvo kontinuirano vrši stručni nadzor s ciljem unapređenja zaštite djece, te redovno izvještava i nalaže mjere nadležnim organima – odgovor je iz kojeg se može iščitati da se Ministarstvo neće baviti ovom temom.
Iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja do završetka teksta nismo dobili odgovor na pitanja koja smo postavili u vezi sa primjedbama na pojedine odredbe Pravilnika.
U detaljnom obrazloženju Udruženja Zemlja djece navodi se kako pojedine odredbe Pravilnika uvode postupke koji mogu dovesti do ozbiljnih povreda prava djeteta, uslovljavajući prijem djece sa neindikovanim medicinskim pregledima i uvodeći potencijalne invazivne prakse koje mogu dovesti do sekundarne viktimizacije djece, naročito onih koja su preživjela nasilje, eksploataciju ili druge oblike traume, nedostatak zaštitnih mehanizama, neprecizne definicije koje omogućavaju široka tumačenja te nekonzistentnu i pravno rizičnu terminologiju. Takođe, uočava se niz obaveza koje nisu utemeljene u zakonu, dok istovremeno izostaju ključni elementi zaštite – multidisciplinarni rad, forenzički standardi, zaštita privatnosti i minimalni profesionalni protokoli.
Mirsada Bajramović, direktorica Udruženja, za Žurnal kaže kako su neke odredbe u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta:
– Posebno naglašavamo odredbu o obaveznoj medicinskoj dokumentaciji koju centri za socijalni rad moraju dostaviti prilikom smještaja djeteta u Prihvatilište — uključujući obavezan nalaz ginekologa za djevojčice od 12 godina, te nalaz neuropsihijatra i testiranje na psihoaktivne supstance za svu djecu, bez ikakvih naznačenih indikacija. Smatramo da je ovakvo postupanje krajnje štetno, neopravdano i suprotno dobrobiti djeteta.
Umjesto da se fokus stavi na hitnu zaštitu i bezodložnu podršku traumatiziranom djetetu, sistem ga ovakvim procedurama dodatno retraumatizira, čineći ga žrtvom institucionalnog nasilja, kaže Mirsada Bajramović za Žurnal:
– U međuvremenu, dobili smo podršku CSR koji se zaista u praksi susreću sa velikim problemima prilikom smještaja djece žrtava u prihvatilište, posebno jer se radi o kriznim sizuacijama. Zamislite kada identifikuju dijete na ulici, žrtvu eksploatacije, ili žrtvu porodičnog i drugoh nasilja, koje se desilo u kasnim satima, kroz kakve dodatne traume prolazi to dijete višesatno hodajući po zdravstvenim ustanovama i izlagajući se bespotrebnim i protivno međunarodnim standardima pregledima i testiranjima, koji nemaju nikakvu svrhu, osim da naštete djetetu. Imam informaciju da u su zadnjim slučajevima ljekari-ginekolozi odbili da urade ove rutinske preglede djevočica, pozivajući se na etičke standarde.
U članu 5 navodi se:
U primjedbama Udruženja navodi se da je opservacija radi utvrđivanja prvenstveno psihofizičkog stanja djeteta prihvatljiva, ali ne navodi se tko je kvalificiran da izvrši opservaciju. Također, nedostaju odredbe koja su prava djeteta tokom opservacije (privatnost, pristanka, prisustvo osobe od povjerenja), gdje se opservacija obavlja i kako se dokumentuje, da li opservacija uključuje samo fizički pregled, razgovor ili obje procedure.
– …spominjanje „seksualnih aktivnosti“, bez jasne namjere i objašnjenja konteksta. Treba naglasiti da je svaka seksualna aktivnost sa djetetom mlađim od 15 godina potencijalno krivično djelo protiv spolnog integriteta djeteta. Evidentiranje ovakvih podataka smije se vršiti samo u slučaju osnovane sumnje ili dokaza o seksualnom zlostavljanju, uz jasno definisanu svrhu i protokol, kako bi se zaštitila privatnost djeteta, spriječila stigmatizacija i rizik od pogrešnog tumačenja ili povrede.
Ovakva formulacija otvara prostor za institucionalno nasilje i povredu ljudskih prava djeteta .navode iz udruženja.
Upozoravaju i da Pravilnik koristi izraz „pregled dječijeg neuropsihijatra“ — što je zastario i stručno nepostojeći termin- Ispravno je: doktor specijalista dječije i adolescentne psihijatrije.
Ističu i sljedeće probleme:
– Nalaz u obliku testa PAS — što je medicinski pogrešna formulacija koja se koristi u Pravilniku. PAS je laboratorijski test, ne „nalaz“. Pravilnik pokazuje da ga je pisala osoba bez medicinske ekspertize. Također, postoji veliki rizik lažno pozitivnih PAS rezultata zbog: dekongestiva (pseudofedrin, efedrin), lijekova protiv prehlade, antihistaminika, analgetika, određenih antibiotika, antidepresiva, lijekova za anksioznost, lijeka za ADHD. Dakle, dijete koje je tog dana popilo lijek — može dobiti„pozitivan nalaz“, što može dovesti do pogrešnog postupanja, stigme ili uskraćivanjakorištenja usluge. Zbog toga PAS test nikada ne smije biti rutinska mjera u ustanovi koja prima djecu. Provodi se samo ako postoji objektivna sumnja i odluka stručnogtima da se dijete testira na PAS.
Ginekološki pregled (forenzički, pravni i psihološki rizici) – Ovakva formulacija u pravilniku faktički izgleda kao testiranje “nevinosti”, što je zabranjeno Konvencijom o pravima djeteta (CRC), Istanbulskom konvencijom te standardima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Dakle, Pravilnik u ovom obliku otvara prostor za praksu koju međunarodno pravo smatra oblikom nasilja nad ženama i djevojčicama.
– Ako je djevojčica žrtva seksualnog nasilja (uključujući i sumnju) ginekološki pregled se rade samo na nalog tužioca, u prisustvu forenzičkog ginekologa, uz striktno vođenje
forenzičkog lanca dokaza. U suprotnom je pregled neovlašten, dokazi su neupotrebljivi, a dijete je izloženo novoj retraumatizaciji.
U članu 9 pravilnika navodi se:
Udruženje Zemlja djece upozorava da je termin “dijete/mlada osoba” ozbiljna metodološka greška.
– Prihvatilište je usluga isključivo za djecu, a prema Konvenciji o pravima djeteta to je osoba do 18 godina starosti. Uvođenje termina “mlada osoba” otvara prostor za smještaj punoljetnih lica u dječiju ustanovu, što je zakonski neprihvatljivo, opasno i predstavlja rizik za sigurnost maloljetnika. Član 9. tretira svu djecu kao homogenu grupu. Potpuno izostaju posebne mjere za djecu žrtve nasilja, djecu žrtve trgovine ljudima, djecu zlostavljanu seksualno te djecu s traumom. Bez specifičnih procedura, postoji rizik retraumatizacije. Neprecizne i zastarjele formulacije usluga – odredbe su deklarativne, široke i ne sadrže: minimalne standarde, profesionalne procedure, kompetencije osoblja, protokole zaštite, obavezu primjene trauma-informisanog pristupa.
Koristi se termin “radno-okupacione aktivnosti” koji potiče iz institucionalnih praksi 1970–1980-ih godina, kada su djeca u ustanovama često bila uključivana u različite oblike „rada“ ili „zanimacija“ kako bi se održao dnevni raspored ili „disciplinovalo“ ponašanje. U modernim standardima zaštite djece ovaj termin je neprecizan, rizičan i potencijalno štetan.
Lanzarote konvencija naglašava da djeca žrtve nasilja moraju biti uključena u psihosocijalni, obrazovni i rehabilitacijski program, nikako u oblike rada ili aktivnosti koje nemaju jasno definisan terapeutski ili pedagoški smisao. Također, UN Smjernice za djecu u alternativnoj brizi jasno propisuju da ustanove moraju nuditi strukturirane, razvojno prikladne i obrazovno-terapeutske aktivnosti te da sve aktivnosti moraju biti dobrovoljne, pedagoški opravdane i individualno prilagođene.
Uz iznošenje dodatnih primjedbi, u Udruženju zaključuju da se Pravilnik, u sadašnjem obliku, ne može provoditi bez visokog rizika od povrede dječijih prava, profesionalnih grešaka i pravnih posljedica za institucije. Sve to detaljno su obrazložili u dokumentu koje su poslali Ministarstvu za rad TK, kao i prijedloge izmjena.
Komentari