Kada pogledamo biografiju Edina Durakovića, ministra privrede Tuzlanskog kantona, prvo se zapitamo gdje je tu privreda? Koje su to impresivne ekonomske reforme, investicioni projekti ili makar osnovno radno iskustvo u realnom sektoru koji bi opravdali njegov izbor za ovu funkciju?
Ali ne, gospodin Duraković u svoju biografiju upisuje poslove advokatskog pripravnika i sekretara u Ambasadi Italije u Sarajevu. I onda, kao šlag na tortu marketinški direktor Međunarodnog aerodroma Tuzla. Od marketinga do upravljanja kantonalnom privredom? Ko je ovdje lud?
Da budemo jasni, nije problem ako se neko bavio različitim poslovima. Problem je kada se politički kadar, sa tankim iskustvom u privredi, nameće kao ključna osoba za razvoj kantonalne ekonomije. Ministar privrede bi trebao da bude čovjek koji zna kako se prave fabrike, kako se privlače investitori, kako se stimuliše rast malih i srednjih preduzeća. Umjesto toga, imamo SDA-ovog vojnika, koji je, eto, bio „izvršni direktor za marketing i razvoj“.
A šta možemo očekivati od njega? Možda bolju promociju kantona na društvenim mrežama? Možda novi logo za TK privredu? Možda naučimo kako se na talijanskom kaže „propala investicija“?
Tuzlanski kanton nije laboratorija za političke eksperimente. Ljudi ovdje žele radna mjesta, žele stabilne fabrike, žele investicije. Umjesto toga, dobili smo ministra koji bi mogao biti odličan u osmišljavanju slogana, ali ne i u kreiranju ekonomske politike.
Ako je ovakva biografija dovoljna za ministra privrede, onda se ne trebamo čuditi što nam privreda stagnira, što nam mladi odlaze, što je svaka priča o velikim investicijama samo priča.
Ali hej, možda barem dobijemo dobru reklamu. Na kraju krajeva, to je jedino u čemu je ministar zaista radio.
Komentari