“Tradicija izrade šargija na području općine Lukavac stara je preko 200 godina. U Puračiću, Dobošnici i Crvenom Brdu bilo je na desetine majstora, a danas ih je znatno manje.”-priča nam Ramo Karajić, majstor ovog strarog zanata iz Lukavca.
Svoju prvu šargiju napravio je kao sedamnaestogodišnjak, prije skoro pola stoljeća, a sa svojim instrumentima obišao je cijelu Bosnu i dio Hercegovine. “Svoju prvu šargiju sam napravio i prodao na vašeru u Žepču 1967. godine. Dok nije bilo sijalica u seoskim kućama, ljudi su uživali u sviranju ovog instrumenta. Prvo kupuju čizme rudare, sito i šargiju. Sito im je trebalo da prosiju brašno, rudare da idu u štalu, a šargija u kući zbog razonode”.-prisjeća se Ramo.
Na jednom vašeru moglo se desiti da se proda najmanje 200 šargija, a zbog velike potražnje radilo se danonoćno. Uz svog rahmetli oca Salkana, Ramo je naučio zanat, a kasnije počeo i sa izradom sazova. Svoje znanje i vještine vremenom je prenio i na sina koji mu rado pomaže u svemu.
“Nekada se desilo da za tri dana serijski napravim 10 komada šargija, a ako me pitate koliko sam ih do sada napravio…mogu samo reći kompoziciju voza od 100 vagona. Stari zanati, nažalost, polako izumiru i ja sam trenutno najstariji majstor na Tuzlanskom kantonu. Sreća imam sina koji je naslijedio zanat od mene i rado mi pomaže u ovom poslu. “-ističe naš sagovornik.
Za izradu jednog vrhunskog saza potrebni su ljubav, strpljenje i preciznost, te kvalitetno drvo koje Ramo nabavlja najčešće u Kladnju, ali i drugim dijelovima BiH. Njegove prostorije trenutno ukrašava desetak instrumenata ručne izrade koji bi se uskoro mogli i rasprodati.
“Javor, divlja trešnja i orah su najbolje drvo za zvuk sazova. Bitno je imati tri do četiri osnovne alatke sa kojima možeš napraviti čudo. Imamo dosta mušterija i prodajemo naveliko. Cijene suvenira su od 10 KM do 20 KM, a kvalitetnije šargije kreću se i do 100 eura, dok sazove možete prodati od 250 do 300 eura”.-objašnjava Ramo.
Neke od Raminih sargija završile su i u inostranstvu. Najveća potražnja je upravo u vrijeme godišnjih odmora kada se u Lukavac zapute posjetioci iz raznih dijelova dijaspore. “Dođu mi i kupci sa posebnim prohtjevima. Žele da im se nešto ugravira ili izradi i ja radim sve po njihovoj želji. Uglavnom, nađe se posla. Obišao sam cijelu BiH, a i u inostranstvu je završilo dosta mojih primjeraka, ne znam im ni tačan broj”.-dodaje Ramo.
Otkako je u penziji svoje slobodno vrijeme koristi upravo izrađujući šargije i sazove,te u društvu svog komšije Sejde sa kojim često i zasvira na jednom od instrumenata. Za kraj razgovora, Ramo nam poručuje da da će nastaviti tradiciju ovog starog zanata dok god ga zdravlje služi.
Komentari