Kažu da je Lukavac grad sa neiskorištenim turističkim potencijalom. I to ponavljaju kao mantru. Ima jezero, ima fabrike koje su se nekad pušile, ima planine koje gledaju odozgo, ima i magistralu koja kroz njega prolazi kao kroz selo. Ima i turista tačnije, jednog, koji se slučajno izgubio tražeći Tuzlu.
Ali znate šta Lukavac nema? Nema ni jednog jedinog javnog WC-a. Da, dobro ste pročitali. Nula. Ni za muškarce, ni za žene, ni za djecu, ni za one koji su se zaletili iz kafića misleći da je ono iza pošte možda toalet.
Pa trebamo biti pošteni i reći: ako izuzmemo javne sportske objekte, kulturne institucije i privatne ugostiteljske objekte građani i turisti nemaju gdje vršiti nuždu. Doslovno, ako te tjera imaš dvije opcije: moli Boga da si blizu nekog kafića ili razvijaj plan B u obliku žbuna, haustora ili kreativne molbe portiru neke ustanove.
Grad u koji dođeš i zažališ što si popio onu treću kafu. Grad koji te tjera da razviješ strategiju preživljavanja. Grad koji se kune u turizam, a ne može riješiti osnovnu ljudsku potrebu.
U isto vrijeme, iz vladajućih ureda dolaze fraze o „turističkoj valorizaciji“, „potencijalima ekološkog turizma“ i „vizijama razvoja“. A sve to dok prosječni prolaznik, turista ili mještanin, stoji nasred ulice s onim pogledom: „Gdje je, bolan, ovdje WC?!“
Možda je to novi vid turizma adrenalinski. Dođeš u Lukavac, pojedeš ćevape, popiješ sok, i onda… trči! Avantura do prvog WC-a, ako ga ikad nađeš.
Ili možda vlast želi da zadrži turiste duže u gradu što duže tražiš WC, više vidiš Lukavac. Samo pitanje je šta prvo vidiš: grad ili muku?
Ali, da ne budemo cinični do kraja ima Lukavac potencijal. Samo da neko u vladajućim strukturama prvo popije tri litra vode, prošeta gradom i iskusi Lukavac iz perspektive mjehura. Možda bi se stvari pokrenule. Doslovno.
Jer, dragi Lukavčani i vi što se igrate turizma civilizacija počinje tamo gdje čovjek može pishati u miru.
Nepostojanje adekvatnih javnih toaleta predstavlja ozbiljan problem u Bosni i Hercegovini, posebno u turističkim područjima. Ovaj problem negativno utiče na iskustvo posjetitelja, ali i na kvalitet života lokalnog stanovništva.
U mnogim gradovima i turističkim destinacijama širom zemlje, broj javnih toaleta je nedovoljan, a postojeći objekti često su u lošem stanju. Turisti se često suočavaju s poteškoćama u pronalaženju čistih i funkcionalnih toaleta, što može značajno umanjiti njihov doživljaj posjete.
Nedostatak javnih toaleta posebno pogađa starije osobe, djecu i osobe sa invaliditetom, kojima je često potrebna češća upotreba sanitarnih objekata. Osim što stvara neugodnosti, ovaj problem može imati i zdravstvene posljedice, jer ljudi ponekad zadržavaju potrebu za korištenjem toaleta duže nego što je zdravo.
Rješenje ovog problema zahtijeva angažman lokalnih vlasti i komunalnih službi.
Komentari