Damir Pirić, desetogodišni direktor PIO/MIO Zavoda tuzlanskog kantona, odgovoran je za desetke slučajeva potencijalnih penzionera koji to isključivo zbog njega nikad nisu postali. Marioneta banovićkog bana Kukića svojim neradom, malverzacijama i bezobraznom nonšalantnošću je, uslijed veoma bitne pozicije koju je dobio 2009. godine, zaustavila je desetke a možda i stotine osoba treće životne dobi na putu ostvarenja njihovih prava.

Piše: Šejn Husejnefendić

Zbog njegovih propusta u radu kao i nesposobnosti vođenja cijele službe mnogi nisu dočekali svoju penziju/mirovinu iako za to nije bilo realnih ili osnovanih razloga. Tačan broj ljudi koji su umrli od momenta predavanja zahtjeva za zarađenu penziju do datuma prve primljene penzije nismo dobili od PIO TK i Pirića što i ne čudi. U državi bezvlašća kakva Bosna i Hercegovina jeste ne čudi da čak i ljudi koji ostvare pravo na punu penziju moraju čekati godinu ili duže (!) na konačno penzionisanje.

Do tog „blaženog momenta penzionisanja“ o kojem odlučuje direktor Pirić, svi ti ljudi koji su cijelog života odvajali od svoje bruto plate nemali iznos, planirali i računali na koliko-toliko sigurnu treću životnu dob i ZARAĐENU penziju obično moraju ili biti na teretu svoje djece (koja često nisu zaposlena ili rade za minimalnu platu) ili preživljavati na ivici egzistencije i često bez dostojanstva iako su svoju penziju ZARADILI.

I. S. (62) navršila je 27 godina staža i prema izmjenama i dopunama Zakona o prijevremenom penzionisanju FBiH dokupila (iako nezaposlena) ličnim sredstvima potrebne tri godine staža. U julu prošle godine predala je zahtjev za penzionisanje i kompletnu potrebnu dokumentaciju u PIO TK.

Do dana današnjeg ne samo da rješenje o penzionisanju nije gotovo već je dobila rješenje o obustavljanju postupka jer su joj službenici PIO/MIO zagubili dokumente i sada čekaju dostavljanje istih iz druge isto tako sposobne službe.

U međuvremenu ova starija gospođa dijabetičarka i podužim spiskom bolesti preživljava na teretu svoje kćerke koja radi za minimalnu platu.

Koliko je ovakvih primjera koji nikad nisu ispričani jer njihovi sudionici jednostavno nisu doživjeli tu penziju i umrli su od starosti/bolesti/neimaštine a sve zbog nonšalatnosti „bogomdanih“ službenika PIO TK i omnipotentnog direktora Pirića za kojeg svi (koji su imali posla s njim) kažu da je notorni lažov, spletkaroš i varalica?

Odgovor nećemo nikad saznati jer i PIO, kao i ljekari, svoje najveće greške prvo administrativno pokopaju a potom i doslovno sahrane. No, nije sve tako crno.

Direktor Pirić se za svoj neprofesionalni i bahati odnos prema poslu i klijentima uskoro odgovarati pred Nadzornim odborom Federalnog Zavoda MIO/PIO Bosne i Hercegovine, istražiteljima SIPE a morat će se pravdati i Antikorupcionoj komisiji Tuzlanskog kantona.

Realistično je očekivati da će deceniju njegovog nepotizma i nerada prekinuti sam Kukić ili neki drugi koalicioni partner što ćemo još malo sačekati.

Šejn Husejnefendić          

Komentari

Prethodni članakPosljednja na rang listi dobila posao u državnoj službi, pa se pitamo zašto nam sposobni odlaze
Naredni članakPrevrtljivi Imamović: Nikšić se bori za opstanak SDP-a