Na samo nekoliko kilometara od Lukavca nalazi se Modrac – nekada ponos sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, danas simbol kontrasta između onoga što smo imali i onoga što pokušavamo spasiti.
Kada je šezdesetih godina prošlog stoljeća podignuta brana i nastalo ovo vještačko jezero, malo ko je mogao zamisliti koliko će brzo postati centar zabave i odmora. Ljetne vikende obilježavale su prepune plaže, restorani s ribljim specijalitetima, skuteri i jedrilice koje su parale mirnu vodu, a djeca su s veseljem skakala s drvenih skakaonica u bistrinu koja je tada mamila na kupanje.
Vrijeme, ali prije svega ljudska nepažnja, učinili su svoje. Talog iz rudnika i nemarno odlaganje otpada polako su gušili Modrac, a prizori vedrine zamijenjeni su slikama zapuštenih obala i zamućene vode. Ribarski štapovi sve rjeđe su donosili ulov, a nekada živahne plaže utihnule su pod teretom zaborava.
No, Modrac nije nestao – ni fizički, ni u srcima onih koji ga vole. Lokalni ribolovci, udruženja i zaljubljenici u prirodu godinama ulažu napore kako bi ga vratili na kartu ljepota vrijednih posjete. Čišćenja, poribljavanja i kontinuirana borba s posljedicama decenijskog nemara daju rezultate.
Danas se na njegovim obalama ponovo mogu vidjeti ribari iz cijelog svijeta. Organizacija svjetskog prvenstva u sportskom ribolovu dokaz je da je Modrac, uprkos svemu, sačuvao potencijal da bude mnogo više od uspomene.
Problemi nisu potpuno riješeni, ali Modrac ponovo pokazuje znakove života. Između nostalgije za ljetima kada se tražilo mjesto više na plaži i tihe borbe za čistu vodu i zdrav ekosistem, ovo jezero nosi poruku: uz trud, volju i zajedničku odgovornost, prirodi se može vratiti barem dio onoga što smo joj oduzeli.
Komentari