Danima je javnosti predstavljana slika o „funkcionalnom aerodromu“ i „operativnoj spremnosti“. Međutim, današnji događaji pokazuju da se te poruke ne poklapaju u potpunosti sa stvarnom situacijom na terenu.
KOMENTAR:
Primjeri preusmjerenja govore sami za sebe:
Dortmund – Tuzla – Budimpešta
Basel – Tuzla – Tirana
London – Sarajevo – Banjaluka
Ovo nisu promotivne rute, već realne putanje letova koji, zbog izuzetno guste magle i slabe vidljivosti, nisu mogli sletjeti u Tuzlu. Umjesto toga, završili su na aerodromima koji su u tom trenutku imali bolje tehničke i operativne uslove.
Upravo tu prestaje svaka iluzija o Tuzli kao pouzdanoj alternativi u složenim vremenskim uslovima. Dok se drugi aerodromi dugoročno prilagođavaju, investiraju u opremu i razvijaju jasne operativne strategije, Tuzla se i dalje oslanja na privremena objašnjenja i optimistična saopćenja.
Bez CAT III sistema, bez dugoročne strategije i bez jasne vizije razvoja, svaki period magle ponovo otvara ista pitanja. Ne samo meteorološka, nego i upravljačka.
Let iz Tuzle za Memmingen danas je pomjeren na 18:40 sati, dok za ostale letove putnici nisu dobili pravovremene i precizne informacije. Takva praksa dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti i nepouzdanosti, koji se iz godine u godinu ponavlja.
Zbog toga se sve manje može govoriti o „lošem vremenu“ kao glavnom problemu, a sve više o načinu upravljanja, planiranja i komunikacije s javnošću. Dok putnici završavaju na različitim evropskim aerodromima, Tuzla ostaje izvan ozbiljnih avio-tokova – ne zbog magle same po sebi, već zbog sistema koji na nju nije adekvatno pripremljen.
Ovo je pitanje odgovornog upravljanja infrastrukturom od javnog interesa i potrebe da se stvarno stanje stvari otvoreno i transparentno saopći građanima.
Komentari