Kad je gradonačelnik Lukavca Edin Delić prije par godina najavio izgradnju konferencijske sale u Centru za kulturu Lukavac, građani su pomislili da će napokon dobiti adekvatan prostor za svečane događaje i sjednice Gradskog vijeća Lukavac.
No, izgleda da će prije dobiti kišobrane nego salu jer, očito, u Lukavcu ništa ne može proći bez curenja, bilo da se radi o informacijama ili o kiši kroz krovove zgrada.
Kad država ne piša gdje treba: Pogledajte u kakvim uslovima rade policajci PU Lukavac
A dok Delić barem daje prazna obećanja, premijer TK Irfan Halilagić i ministar MUP-a TK poznat u narodu i kao “tanan halva i slastičar” ni ne pokušavaju. Zgrada Policijske uprave u Lukavcu prokišnjava kao da je u pitanju scenografija za film o potopu, ali njih to ne zanima.
Ignorišu problem s tolikom posvećenošću da bi čovjek pomislio da se radi o nekoj novoj strategiji urbanog razvoja “mokri podovi za sigurniji grad”. Ali vratimo se Deliću. On voli moderne projekte, barem u svojim izjavama. Govorio je o konferencijskoj sali kao da će biti nešto revolucionarno, ali izgleda da će se, zajedno sa svojim saradnikom Salihbašićem, ipak odlučiti za ekonomičnije rješenje umjesto stolova i stolica, vijećnici će dobiti kišobrane. Jer, kako stvari stoje, u Lukavcu se ozbiljne odluke ne donose u suhom.
I tako, dok jedni ignorišu, drugi obećavaju, a treći samo broje budžetska sredstva, građani Lukavca i dalje čekaju.
Čekaju da im gradska uprava obezbijedi osnovne uslove za život, čekaju da Ministarstvo MUP-a TK shvati da policijska stanica ne treba da liči na saunu poslije svake kiše, i čekaju da konačno prestane politika “obećano – zaboravljeno”. Ali dok čekaju, neka bar ponesu kišobran nikad se ne zna.
Komentari