Kažu da prva ljubav nema cijenu, a politička nema ni rok trajanja. Tako je i mladi, ali već dovoljno iskusan politički talenat Irfan Halilagić odlučio pokazati da emocije u politici ipak postoje.
I to ne bilo kakve nego one koje se ne mogu prežaliti, čak ni uz funkciju, protokol i službeni automobil. Naime, kako tvrde dobro obaviješteni izvori iz kafanskih i hodničkih krugova, Halilagić nikada nije uspio emotivno procesuirati politički rastanak sa svojim mentorom i, kako ga sam naziva, “političkim ocem”, Žarko Vujović.
Još od trenutka kada je Vujović napustio tron Skupštine Tuzlanskog kantona, u Halilagićevom političkom srcu ostala je praznina koju ni najjača stranačka disciplina nije mogla popuniti. I dok su drugi mislili da će vrijeme učiniti svoje, pokazalo se da vrijeme u politici ne liječi rane nego ih samo rasporedi po drugim partijama.
Tako je ovih dana, diskretno ali srčano, Halilagić odlučio da se pridruži svom mentoru u Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Naravno, ne treba biti naivan – ovo nije nikakav politički transfer, nego, kako kažu upućeni, “razmjena iskustava” i “stručno usavršavanje”.
Jer, kako drugačije objasniti da jedan kadar Stranka demokratske akcije ode “na kaljenje” u drugu stranku, a da to pritom nikome ne smeta? Naprotiv, izvori tvrde da će ovo čak pomoći da Halilagić “podigne formu”, jer dolaze političke utakmice u kojima će trebati i kondicije i driblinga.
Neformalni šefovi, oni koji se nikad ne pojavljuju na fotografijama ali uvijek sjede u prvom redu odluka, navodno nemaju ništa protiv ovog aranžmana. Uostalom, svako ima pravo da posjeti porodicu makar ona bila politička.
Analitičari već spekulišu da bi ovo mogao biti početak novog koncepta u domaćoj politici: juniorski tim jedne stranke koji trenira u drugoj, pa se vraća jači, brži i spremniji za nove mandate. Nešto kao reprezentacija, samo bez selektora i sa previše selektora.
U svakom slučaju, jedno je sigurno u zemlji gdje se ideologije mijenjaju brže od vremenske prognoze, jedino što ostaje stabilno su odnosi učitelj–učenik. Ili, kako bi narod rekao: možeš promijeniti stranku, ali ne možeš zaboraviti ko te je naučio gdje se ulazi, a gdje izlazi.
A da li je ovo stvarni politički transfer ili samo prvoaprilska vježba to ćemo saznati već sutra. Ili nikad. Uostalom, u našoj politici i istina i šala često nose isti stranački dres. Sretan 1. april, Međunarodni dan šale.
Napomena: Ovaj tekst je satiričnog sadržaja, ne sadrži istinite elemente i objavljen je isključivo u duhu 1. aprila – Međunarodnog dana šale. Cilj mu je zabava i humor, a ne širenje dezinformacija.
Komentari