U Bosni i Hercegovi sve je više kockara. No, najveći problem je što je dobna granica onih koji uživaju u ovoj lošoj navici sve niža.

 

U raznim igrama na sreću “uživaju” i osnovci, srednjoškolci, nelaposleni, ali i oni koji imaju posao.

Prama podacima UNICEF-a, svako četvrto dijete u BiH imalo je u jednom momentu problem s kockanjem.

Problem online kockanja

O ovome smo razgovarali sa doktorom specijaliziranim za ovisnost kockanja iz Zavoda za bolesti ovisnosti KS Tarikom Hodžićem.

– Kockanje se može podijeliti na online kockanje i na klasično kockanje. I kod starijih i kod mlađih kockara sve je više zastupljeno online kockanje. Tu imate kladionicu u rukama 24 sata dnevno i imate osjećaj da ste stalno u kladionici. Druga stvar, tu nema stigme, niko vas ne vidi da ulazite u kladionicu, jednostavno putem mobitela kockate na kafi, kući ili negdje drugo.

Mladi generalno mnogo vremena provode buljeći u nekakve plastične sprave koje zovemo pametnim telefonima, i klađenje preko toga je samo još jedan način da se ti telefoni zloupotrijebe. Kockanje spada u kategoriju ponašajnih ovisnosti, za razliku od hemijskih gdje spada alkohol, droga i slično. Određeno ponašanje je ustvari to što nas privlači i kojem se vraćamo, iako znamo da je to štetno po nas.

Kako kockanje utječe na čovjeka

Što se tiče mozga, kockanje mozgu, bilo koga ko se navuče, daje sličan osjećaj koje daju i druge supstance, bilo da se radi o alkoholu, travi ili nekoj drugoj drogi. Daje jedno uzbuđenje, jednu impulsivnost, mi to uradimo da probamo, na neki način nam godi, daje nam osjećaj koji nam se dopada. Nekome je samo ganjanje dobitka već dovoljno dobro. Međutim, u konačnici se pretvori u kompulziju koju ponavljamo iako vidmo da ne bismo trebali, odnosno da nam škodi – kaže Hodžić.

Pitali smo da li se može ovaj problem prevenirati.

– Zakonom je zabranjeno da osoba mlađa od 18 godina uđe u kladionicu. I ne mora. Gotovo svaka kladionica je napravila aplikaciju za klađenje, onda ne morate ni ulaziti. Pa zakonom je određeno i da maloljetnik ne može kupiti ni alkohol ni cigarete, pa kupi gdje god želi. Dakle, negdje nešto šteka.

Sve što nudi neka kladionica, nudi i mobitel. Evo naprimjer, odete u neku kladionicu i tamo kockate. Možete igrati sportsko klađenje, bingo, utrke pasa. Možete otići tamo i u onom smrdljivom, zadimljenom prostoru trošiti svoje vrijeme i pare.

Ili skinete aplikaciju, uplatite na trafici 5-10 KM i sve te igre igrate dok ležite ili dok ste na času. Tako da nema veze gdje je kladionica, da li je pored škole ili ne – kaže naš sagovornik.

U Zavodu za bolesti ovisnosti KS funkcioniše i odjeljenje za kockanje, ali ne na onom nivou na kojem bi trebalo, kaže sagovornik.

– Nemamo dovoljno kapaciteta ni kadra, ali trudimo se koliko možemo i dajemo sve od sebe. Imamo grupu i liječimo kockare. Ponekad, kad se dovedu u teško psihičko stanje, tada ih primamo na zatvoreno odjeljenje, uspostavljamo apstinenciju, radimo psihoterapiju – kaže Hodžić.

Da li je kocka gora od droge

Na naše pitanje da li je teže liječiti kockanje od narkomanije, jer kockanjem prokockate kuću, izgubite sve, naš sagovornik kaže da bi se djelimično složio s tim.

– Nije daleko od istine. Sve legalne ovisnosti je puno teže liječiti od ilegalnih. Narkomanu je jedino bitno da dođe do droge, ovdje se gube milioni.

Kad uzmemo u obzir alkohol, manje-više, prihvatljiv nam je i dostupan svima, možda svi nekad negdje popijemo neko piće, a na tom istom nekom nivou je i kockanje.

S druge strane, radi se o ponašanju. Svi vide kad ste pijani. A kad kockate, ne smrdite, niti su vam oči neki pokazatelj, ne teturate, ne zaplićete jezikom, dakle nema testa koji bi mogao na neki način to da pokaže.
Najlakše ga je sakrit, svuda je dostupno, legalno, društveno prihvatljivo. I to je uvijek problem sa legalnim stvarima koje mogu izazvati ovisnost – kaže doktor Tarik Hodžić.

Sociološki aspekt kockanja

Gdje škripi, pitali smo sociologa prof. dr. Jusufa Žigu.
– U društvima koja su u krizi pogoduju kockarske igre jer ljudi bježe iz te realnosti u neku irealnu situaciju, sa nekom lažnom nadom da će moći postati sretni dobitnik, da će izvući taj sretni listić, koji će ga učiniti bogatim, sretnim.
Drugi razlog je što te kockarske igre se marketinški promoviraju na svakom koraku i na planetarom nivou. To se stimulira sa nekim fantastičnim šansama. Dovoljno je samo da postanete učesnik u tome. Zagarantovana je dobit, sreća vas priziva i tako dalje. Mnogo štošta pogoduje tome – kaže profesor Žiga.
Na naše pitanje kako prevenirati tu situaciju, profesor kaže da to možemo jedino na ozbiljan način koji bi bio u vezi s odgojem i obrazovanjem, prije svega djece.
– A Boga mi i odraslih ljudi da im se stavlja do znanja da je to put u ambis. Jer možete biti samo jedan od miliona sretnih dobitnika, a šta ćemo sa onih 99,9  posto miliona ostalih, koji su zagarantovani gubitnici. Ko je tu sigurni dobitnik? Samo organizator igre jer on u startu ima zagarantovanu dobit.
Treba posebno prikazivati nesretne slučajeve gdje su ljudi došli u užasne situacije, prokockali svu imovinu, ostavili porodicu u užasavajućoj situaciji bez igdje ičega. Dakle, te negative tendencije koje uvijek proizilaze iz kocke. Da se ljudima otvaraju oči – kaže profesor Žiga.
A s druge strane, dodaje Žiga, treba isticati i pozitivne primjere gdje su ljudi, kao ono kad se neko vrati iz ovisnosti o drogama, da on ispriča svoju potresnu priču kroz kakav pakao je morao proći da bi se spasio.
– Ono što je dodatno zabrinjavajuće jeste što su i djeca izložena sve većoj okupaciji tog klađenja. To je velika opasnost. Pretjeranu pažnju ne obraćaju ni roditelji, odnose se prema tome kao da ih se to ne tiče, kao da to nema veze s njihovom djecom, već ko zna čijom.

Mi se, ustvari, kao društvo odnosimo kao da nas se to ne tiče. A ustvari, ceh plaćamao već sad – zaključuje za Faktor prof. dr. Jusuf Žiga.

Komentari

Prethodni članakBajkovita promocija knjige „Snježana mama“ upriličena u Centru za kulturu Lukavac
Naredni članakPad zaposlenosti u FBiH: Izgubljeno više od 11.000 radnih mjesta

POVEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA