Dan tuge, bola i tišine. Dan kada Bosna i Hercegovina oblači crninu i šuti pred neizmjernom ljudskom tragedijom. Dan pijeteta prema hiljadama nevinih žrtava genocida.
Nažalost, uprkos dostojanstvu koje ovaj dan zahtijeva, sve češće svjedočimo njegovoj politizaciji i pokušajima da se na račun bola i patnje građana ostvaruju politički poeni.
Ovogodišnja komemoracija u Potočarima, gdje su ukopani posmrtni ostaci još 14 identifikovanih žrtava genocida, nije bila izuzetak. Dio političkih aktera iskoristio je ovaj događaj kao priliku za promociju i političko pozicioniranje, umjesto iskrenog pijeteta.
Posebno je upadljivo ponašanje nekih političkih delegacija čiji javni nastupi, fotografisanja i objave na društvenim mrežama podsjećaju više na izborne skupove nego na skupove dostojanstva i sjećanja.
Dok hiljade ljudi dolaze u tišini i boli, sa dubokim poštovanjem prema žrtvama, političke poruke i marketinški pristupi narušavaju duh komemoracije.
Srebrenica i njene žrtve ne pripadaju nijednoj političkoj stranci. One pripadaju svim građanima Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta koji pamte i žele da se istina čuva. Pokušaji monopolizacije sjećanja radi ličnih ili stranačkih interesa nisu samo politički neprimjereni – oni su duboko neetični.
Poštovanje prema žrtvama treba da se ogleda u djelima – kroz podršku porodicama nestalih, kroz zakone o zabrani negiranja genocida, kroz obrazovanje i stalnu borbu za pravdu – a ne kroz slike, transparente i političke poruke.
Narod nije slijep. Ljudi vide razliku između iskrenog saosjećanja i političkog marketinga. Fotografije pored mezara ne brišu godine nečinjenja, niti opravdavaju političke greške.
Srebrenica nije politička tačka na putu do moći. To je ljudska rana koja traži iskrenost, odgovornost i poštovanje.
Neka svi koji dođu na komemoracije, prije nego što stanu pred kamere, pogledaju u oči majkama koje još tragaju za svojim najmilijima. U tim očima nema mjesta za političke poene – samo za istinu, bol i poruku: dosta je bilo. (E.K)
Komentari