Vlada Tuzlanskog kantona je na sjednici održanoj jučer donijela Informaciju o aktivnostima na rekonstrukciji zgrade Vlade TK.

Tako je Vlada donijela odluke o potrebi provođenja postupaka javne nabavke za dodatne radove i usluge građevinskog nadzora po dopunjenom Glavnom projektu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje objekta.

Nakon uklanjanja pregradnih zidova i obloga, ukazala se potreba za dodatnim ispitivanjem stanja nosive konstrukcije objekta.

Tim povodom Vlada je zadužila Univerzitet u Tuzli, koji je izradio Elaborat postojećeg stanja nosive konstrukcije zgrade Vlade Tuzlanskog kantona i definisao neophodne sanacione mjere.

Na osnovu tog elaborata izrađena je dopuna Glavnog projekta, kojom su predviđeni dodatni sanacioni radovi i ojačanje konstrukcije.

Ukupna vrijednost dodatnih radova, viškova radova i nadzora procijenjena je na 918.370,69 KM sa PDV-om, a postupak nabavke bit će proveden u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.

Podsjećamo, pripremni radovi na rekonstrukciji zgrade počeli su još u martu 2025. godine. Kako je tada potvrđeno iz Ministarstva Prostornog uređenja i zaštite okolice, zgrada bi trebala zasjati u novom ruhu polovinom 2026. godine.

Međutim, trenutno stanje na terenu ne obećava skoriji završetak, jer su se tokom izvođenja radova pojavljivali brojni problemi koji su usporili dinamiku radova.

Tako će, i ovi posljednji dodatni radovi, znatno uticati na produženje roka.

Povećanje penzija u Federaciji BiH sa 11,2 na 17 posto trebalo bi stupiti na snagu od 1. jula, najavio je federalni premijer Nermin Nikšić tokom skupa “Riječi ne djela” koji je održan u Srebreniku.

Podsjetimo da su penzije u Federaciji od 1. januara porasle za 11,2 posto, a od 1. jula će se povećati za dodatnih oko pet posto čime će se ispuniti najava o ukupnom rastu od 17 posto u toku ove godine.

Govoreći o potezima koje je Vlada Federacije BiH provodila u prethodnom i aktuelnom mandatu, Nikšić je poručio da je fokus bio stavljen na konkretne mjere koje utiču na svakodnevni život građana.

Među njima je izdvojio ulaganja u putnu infrastrukturu, uvođenje neradne nedjelje, kao i povećanje minimalne plaće.

Rast troškova života

Najava da će od 1. jula uslijediti rast penzija na 17 posto bila je jedna od poruka koja je privukla najveću pažnju prisutnih, posebno imajući u vidu rast troškova života i dugotrajne zahtjeve penzionera za većim primanjima.

Na skupu je govorio i Adnan Bijelić, koji je istakao da su Vlada Federacije BiH i politički partneri okupljeni u Trojci zajedničkim djelovanjem donijeli značajnu podršku Srebreniku. Prema njegovim riječima, ta podrška se ogleda kroz sredstva koja su direktno prošla kroz budžet grada i doprinijela realizaciji važnih projekata, prenio je RTV Slon.

Bijelić je naglasio da je u protekle tri godine Srebrenik krenuo naprijed, te da je kroz gradski budžet osigurano 7,5 miliona KM. Dodao je da se tu ne završavaju ukupna ulaganja, jer su dodatna sredstva usmjerena i u elektroinfrastrukturu, dalekovode, projekte na području Tinje, kao i magistralni put, što je, kako je poručeno, iznos koji prevazilazi samo ono što je prikazano kroz gradski budžet.

Posebna pažnja posvećena mladima

U svom obraćanju Bijelić je preuzeo i odgovornost da dodatno ubrza razvoj Srebrenika, uz poruku da grad treba podići na viši nivo kada je riječ o infrastrukturi, uslovima za život i ukupnom ambijentu za rad i investiranje.

Predsjedavajući Gradskog vijeća Srebrenik Nisvet Sejdinović, govoreći o prioritetima lokalne administracije, istakao je da će jedan od ključnih zadataka biti rješavanje problema vodosnabdijevanja u Srebreniku. Posebna pažnja, kako je rečeno, bit će usmjerena i prema mladima, uz poruku da upravo oni u ovom gradu trebaju graditi svoju budućnost.

Sa skupa je poručeno i da je cilj izgraditi Srebrenik kao sredinu u kojoj se želi živjeti i raditi, a okupljeni su naglašavali da građani, osim političkih poruka, očekuju i vidljive rezultate na terenu.

Najava povećanja penzija, uz poruke o ulaganjima u infrastrukturu, budžetskoj podršci i rješavanju komunalnih pitanja, bila je u središtu skupa održanog u Srebreniku.

Izvor: Biznisinfo.ba

Radnička/studentska džuma za džematlije koje nisu u prilici obaviti džuma-namaz u njegovom prvom vremenu klanja se u Džamiji “Kralj Abdullah”.

Bosna i Hercegovina s indeksom 64,3 ostaje pri dnu Europe po kupovnoj moći, znatno ispod Hrvatske, Slovenije i europskog prosjeka.

Najnoviji podaci o kupovnoj moći u Europi, prikazani kroz mapu zasnovanu na analizama pariteta kupovne moći (PPP), ponovo ukazuju na izražene razlike među državama kontinenta. Ova analiza, koju je obradila platforma Statista na osnovu podataka Eurostata, OECD-a i Svjetske banke, pokazuje u kojim zemljama plate zaista omogućavaju stabilan životni standard, a gdje jedva pokrivaju osnovne troškove.

Prema definicijama međunarodnih ekonomskih institucija, kupovna moć mjeri koliko roba i usluga građani mogu priuštiti sa svojim prihodima, uzimajući u obzir cijene u zemlji. Razlike u indeksima nisu samo statističke prirode, one jasno odražavaju razliku između finansijske sigurnosti i svakodnevnog balansiranja troškova.

Sjever i male bogate ekonomije na vrhu

Države sjeverne Europe i dalje prednjače kada je riječ o ovom pokazatelju. Norveška, Švedska i Finska imaju indeks iznad 120, dok Danska prelazi vrijednost od 130. Visok standard potvrđuju i zemlje zapadne Europe poput Njemačke i Nizozemske, gdje kombinacija stabilnih cijena i visokih primanja omogućava relativno snažnu kupovnu moć.

Ipak, najviši nivo bilježe manje, ali izrazito razvijene ekonomije. Luksemburg, s indeksom oko 180, te Švicarska, s više od 160, izdvajaju se kao apsolutni lideri. Ekonomisti ove rezultate povezuju s visokom produktivnošću, stabilnim tržištem rada i snažnim institucijama koje omogućavaju rast realnih plata uprkos inflacijskim pritiscima.

Zapad Europe suočen sa stagnacijom

Iako i dalje spadaju u razvijeni dio kontinenta, pojedine zapadne zemlje bilježe usporavanje rasta kupovne moći. Francuska, s indeksom oko 112, te Velika Britanija, koja dostiže oko 124, suočavaju se s posljedicama inflacije koja je posljednjih godina umanjila realnu vrijednost prihoda, posebno kada je riječ o troškovima energije i hrane.

U južnoj Europi razlike su još izraženije. Španija se nalazi tek nešto iznad indeksa 100, dok Portugal, s vrijednošću oko 60, pokazuje koliko standard može varirati čak i unutar Europske unije.

Zemlje srednje i istočne Europe bilježe određeni napredak, ali i dalje ne dostižu nivo razvijenijeg zapada. Češka i Poljska približavaju se indeksu 100, dok Rumunija i Bugarska, iako iznad 70, još uvijek zaostaju. Ipak, u protekloj deceniji razlike su djelimično smanjene zahvaljujući ekonomskom rastu i povećanju plata.

Balkan i dalje pri dnu ljestvice
Kada je riječ o jugoistočnoj Europi, podaci ukazuju na niži nivo kupovne moći. Slovenija, s indeksom 86, i Hrvatska, s oko 80,8, izdvajaju se kao zemlje s relativno boljim standardom u regionu.

Bosna i Hercegovina bilježi indeks od 64,3, što je svrstava među slabije rangirane države u Europi. Niže vrijednosti imaju Srbija (59,1), Sjeverna Makedonija i Grčka (oko 60,7), dok Albanija s indeksom 43,7 zauzima posljednje mjesto na ovoj listi.

Šta pokazuje pozicija Bosne i Hercegovine

Rezultat Bosne i Hercegovine ukazuje na to da nominalni rast primanja ne prati u dovoljnoj mjeri rast troškova života. Indeks od 64,3 znači da je realna mogućnost građana da podmire svakodnevne potrebe i dalje znatno ispod europskog prosjeka, a razlika je posebno vidljiva u poređenju sa razvijenijim državama kontinenta.

Takav odnos plata i cijena najviše se odražava na domaćinstva koja najveći dio prihoda izdvajaju za hranu, režije, stanovanje i prijevoz. U okolnostima kada osnovni troškovi zauzimaju najveći dio kućnog budžeta, prostor za štednju, ulaganje ili veću potrošnju ostaje veoma ograničen. To u praksi znači da se i manji poremećaji cijena, posebno kod energenata i prehrambenih proizvoda, snažno odražavaju na standard stanovništva.

Podaci sa mape dodatno pokazuju da Bosna i Hercegovina zaostaje ne samo za državama zapadne i sjeverne Europe, nego i za dijelom regiona. Iako je ispred Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije, i dalje ostaje osjetno ispod Hrvatske i posebno Slovenije, koje imaju znatno povoljniji odnos prihoda i troškova. Takav raspored potvrđuje da se ekonomski jaz unutar jugoistočne Europe i dalje jasno vidi.

Europa različitih ekonomskih realnosti

Analiza jasno pokazuje da Europa i dalje funkcioniše kao prostor velikih ekonomskih razlika. Dok jedan dio kontinenta uživa visok životni standard i stabilnost, drugi se suočava s ograničenim prihodima i rastućim troškovima, što značajno utiče na svakodnevni život građana.

(TIP/Izvor: Akta.ba)

Evropska unija šalje jasnu poruku: čak i kada bi oružje na Bliskom istoku sutra utihnulo, cijene goriva na pumpi ostale bi visoke. Razlog nije samo rat, nego trajna promjena pravila igre na globalnom energetskom tržištu.

Evropa se, htjela to ili ne, privikava na novu stvarnost. Benzin i dizel koji su godinama oscilirale pod pritiskom geopolitičkih turbulencija više neće jeftiniti. Ni uz primirje. Ni uz prekid vatre. Ni uz diplomatski sporazum.

Sukob s Iranom nije uzrok krize, on je samo ogledalo koje je pokazalo koliko je krhak sistem koji se oslanjao na stabilne isporuke iz tek nekoliko regija. Kada je ravnoteža narušena, cijene su skočile, a skakat će još, piše Klix.ba.

Zašto oporavak ne dolazi?

Problem je višeslojan. Prometne rute su poremećene, lanci opskrbe pokidani, a njihova obnova nije stvar sedmica ili mjeseci, nego godina. Čak i kada rat završi, tržište neće odmah odahnuti – ostaje napeto, nepovjerljivo, neizvjesno.

Uz to, Evropa svjesno mijenja kurs. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, unija je okrenula leđa jeftinim, ali rizičnim izvorima energije i počela uvoziti sa većih udaljenosti. Ta odluka ima svoju cijenu. Duže rute, složenija logistika i manji dobavljači znače skuplje isporuke. Sigurnost košta.

Ni finansijska tržišta ne pomažu. Investitori ugrađuju geopolitički rizik direktno u cijenu nafte, jer znaju da napetost može eskalirati u svakom trenutku. Ta premija straha ostaje, čak i u mirnijim periodima.

Gorivo je samo vrh ledene sante

Visoke cijene na pumpi samo su najvidljiviji simptom. Energija prožima sve: saobraćaj, hranu, proizvodnju. Skuplje gorivo znači skuplje gotovo sve što svakodnevno kupujemo. I čak kada bi nafta lagano pojeftinila, potrošači bi taj moment u novčaniku čekali dugo.

Evropa ulazi u eru bez povratka na staro. Formira se novi standard – skuplji, nestabilniji, ali potencijalno otporniji na buduće udare. Poruka je jednostavna i neugodna: ko čeka da mir automatski vrati stare cijene, čeka uzalud, prenose svjetski mediji pozivajući se na saopštenja AP Newsa, Reutersa i The Guardiana.

(TIP/Foto: Ilustracija/Fena)