Tek kada zidovi počnu pucati, a krovovi prokišnjavati, kultura u Tuzlanskom kantonu uspije se probiti na dnevni red politike.

 

Tako je i Muzej istočne Bosne, jedna od ključnih institucija kulturnog pamćenja ovog prostora, dočekao da o njegovom propadanju Skupština Tuzlanskog kantona raspravlja ozbiljno i, što je rijetkost, jednoglasno.

Na inicijativu poslanice Mirele Memić (SDP), Skupština TK je otvorila pitanje alarmantnog stanja u kojem se Muzej istočne Bosne nalazi već godinama, dok su nadležni, uglavnom, birali šutnju kao oblik upravljanja. Memić je jasno ukazala da se ne radi o estetskom problemu ili luksuzu, već o ozbiljnom ugrožavanju kulturne baštine i institucionalnog opstanka Muzeja.

Rezultat rasprave su zaključci koji, barem na papiru, označavaju prekretnicu. Skupština je zadužila Vladu Tuzlanskog kantona da u roku od 30 dana izvrši detaljnu procjenu stanja objekta Muzeja i sačini plan hitne sanacije. Također, Vlada je obavezana da u Budžetu TK osigura namjenska sredstva za hitne građevinske i infrastrukturne radove, čime se po prvi put jasno priznaje da se problemi Muzeja ne mogu rješavati dobrim željama i simboličnim grantovima.

Posebno značajan je zahtjev da nadležno ministarstvo Skupštini dostavi informaciju o dosadašnjim ulaganjima, ali i prijedlog srednjoročnog plana finansiranja i razvoja Muzeja. To je, u prevodu, prvi ozbiljan pokušaj da se utvrdi ko je, kako i koliko ulagao ili nije u ovu instituciju, te da se prestane sa politikom improvizacije.

Zaključak kojim Skupština potvrđuje da je očuvanje kulturnog naslijeđa strateški interes Kantona možda zvuči deklarativno, ali u kontekstu višegodišnjeg zanemarivanja kulture, on predstavlja svojevrsno priznanje krivice sistema prema vlastitim institucijama.

Hoće li se jednoglasnost iz skupštinske sale pretočiti u konkretne radove na terenu, ostaje ključno pitanje. Jer Muzej istočne Bosne ne treba još jednu raspravu, nego zidove koji ne prokišnjavaju, depoe koji ne ugrožavaju eksponate i politiku koja će kulturu tretirati kao obavezu, a ne kao teret.

Ako ovaj put izostane realizacija, zaključci će ostati samo još jedan dokaz da se u Tuzlanskom kantonu kultura spašava riječima a gubi nebrigom.

Komentari

Prethodni članakPočinje upis u prvi semestar u 2026.: Mališanima na raspolaganju Studio glume, klavira, violine, gitare i niz drugih
Naredni članakSkupština TK donijela više zakona i odluka, fokus i na sigurnost i infrastrukturu