Kada neko u Tuzlanskom kantonu upita šta vlast radi, odgovor je gotovo uvijek isti: “Gradimo Kampus Univerziteta u Tuzli!”
Ova fraza već godinama odzvanja iz usta kantonalnih lidera, ponavljana kao mantra koja pokušava sakriti porazne rezultate u oblasti obrazovanja. Međutim, dok se vlast hvali historijskim projektom, brojevi pričaju potpuno drugačiju priču priču o propasti Univerziteta i masovnom odlasku mladih.
Kampus bez studenata
Univerzitet u Tuzli je u akademskoj 2010/11. godini upisao 5.389 studenata. Danas, u školskoj 2024/25. godini, taj broj iznosi svega 1.385 pad od čak 75%. Tri od četiri studenta su nestala, ne zato što nema mladih, već zato što su napustili zemlju ili izabrali druge univerzitete. Kampus, koji bi trebao biti centar akademske izvrsnosti, postaje spomenik neuspješne obrazovne politike.
Ko je otjerao studente?
Najveći krivci su upravo oni koji decenijama vladaju Tuzlanskim kantonom SDA, uz podršku političkih satelita poput DF-a. Kroz proteklih 15 godina, njihov model upravljanja visokim obrazovanjem svodio se na nepotizam, politička zapošljavanja, korupciju i birokratizaciju obrazovnog sistema. Evo kako su mladi sistematski istjerani iz Tuzle:
1. Nepotizam i korupcija – Profesori koji su ujedno i politički moćnici omogućili su zapošljavanje stranačkih kadrova i rodbine, dok su najbolji studenti ostajali bez prilike. Stranački omladinci dobijali su asistentske pozicije, dok su talentovani mladi odlazili u inostranstvo.
2. Loš kvalitet obrazovanja – Univerzitet u Tuzli izgubio je reputaciju kvalitetne obrazovne institucije, jer su reforme bile kozmetičke, a standardi sve niži. Bez perspektive za kvalitetno obrazovanje i zapošljavanje, studenti su se odlučili za odlazak.
3. Ekstremno visoka nezaposlenost mladih – Čak i oni koji završe studije, suočavaju se s tržištem rada u kojem dominiraju političke veze. Umjesto da grade karijeru u BiH, mladi biraju Zapad, gdje se znanje i rad cijene više od stranačke knjižice.
4. Nemar vlasti – Umjesto da se bave reformom obrazovnog sistema, vlasti su proteklih godina ulagala u projekte poput Kampusa, koji nema svrhu ako nema studenata. Milioni maraka troše se na zgrade, dok istovremeno obrazovni kadar odlazi u druge države u potrazi za boljim uslovima rada.
Ko zaista gradi Kampus?
S obzirom na to da je broj studenata u slobodnom padu, postavlja se pitanje kome se uopšte gradi Kampus? Odgovor leži u strukturi vlasti: među vodećim ljudima kantona nalaze se univerzitetski profesori, mnogi od njih direktno povezani sa SDA i DF-om. Kampus, umjesto da služi studentima, postaje sigurno utočište za politički podobne profesore i administraciju.
Među ključnim beneficijarima ovog projekta su:
Predsjednici kantonalnih odbora SDA i DF-a, koji su ujedno i profesori na Univerzitetu u Tuzli.
Poslanici u Skupštini TK i Parlamentu BiH, također profesori, kojima je u interesu održavanje statusa quo.
Stranački kadrovi zaposleni na fakultetima, koji su kroz političke veze osigurali sebi pozicije.
Budućnost Univerziteta u Tuzli: Gašenje ili preporod?
Ako se ovakva politika nastavi, Univerzitet u Tuzli bi mogao postati institucija bez studenata skup zgrada u kojima predaju profesori, ali bez onih kojima bi trebali predavati. Alternativa postoji: hitne reforme, uklanjanje političkog uticaja iz akademske sfere, podizanje kvaliteta obrazovanja i stvaranje uslova u kojima mladi žele ostati.
Međutim, dok god SDA i DF vode obrazovnu politiku, Tuzlanski kanton će graditi Kampus koji nikome ne treba, dok će studenti, umjesto u amfiteatre, masovno kupovati avionske karte u jednom smjeru.
Komentari