Godinama se govorilo da su odnosi oko GIKIL-a puni političkih i poslovnih kontroverzi. Danas, nakon dugih sudskih i arbitražnih postupaka, pojavljuju se informacije da bi arbitraža u Washingtonu mogla biti okončana na štetu Bosne i Hercegovine – a procjene idu i do 700 miliona.
Da stavimo stvari u perspektivu: to je gotovo dvogodišnji budžet Tuzlanskog kantona. Takav iznos, ako se potvrdi, značio bi ogroman udar na ekonomiju i javne finansije, s posljedicama koje bi građani osjećali decenijama.
Dok se na sudovima lome koplja oko vlasničkih odnosa, radnici GIKIL-a već mjesecima žive u neizvjesnosti – bez plata, bez uplaćenih doprinosa, bez jasne vizije šta će biti s njihovim radnim mjestima. Više od 800 porodica suočeno je sa svakodnevnom borbom za egzistenciju.
Javnost godinama upozorava da su u ovoj kompaniji politizacija, stranačko kadroviranje i sumnjive odluke uprava nanijele ogromnu štetu. Kritičari tvrde da su upravo takvi postupci doveli do današnjeg stanja, dok odgovorni politički akteri rijetko daju konkretna objašnjenja ili preuzimaju odgovornost.
Posebno se proziva bivša vlast i tadašnji utjecaj SDA struktura na upravljanje GIKIL-om, kao i današnje rukovodstvo koje, prema ocjenama dijela javnosti, nije učinilo dovoljno da zaustavi propadanje. Premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić u tom kontekstu često se spominje kao politički zaštitnik tadašnje politike, iako on sam nikada nije javno priznao takvu ulogu.
Danas, kada prijeti ogroman finansijski teret, jedno je jasno – račun će snositi svi građani. Ako presuda zaista bude negativna, to neće biti samo problem jedne stranke ili jednog premijera, već problem svih nas.
GIKIL nije samo fabrika – to je simbol kako loše upravljanje, politički interesi i dugogodišnje zanemarivanje mogu uništiti radna mjesta i ugroziti budućnost cijelog kraja.
Vrijeme je da se neko konačno oglasi, objasni javnosti šta se tačno dešava i preuzme odgovornost. Građani imaju pravo znati – jer oni će na kraju platiti cijenu.
„Ovaj tekst predstavlja novinarski prilog utemeljen na dostupnim informacijama iz javnih izvora i stavovima dijela javnosti. Navedene tvrdnje i ocjene ne predstavljaju sudski utvrđene činjenice, već kritički osvrt u okviru javnog interesa.“
Komentari