Radnici Koksare Lukavac od sutra, prvog oktobra stupaju u štrajk upozorenja, dok je za drugi oktobar najavljen i generalni štrajk, piše Biznis.ba.
Tim povodom razgovarali smo sa Upravom Koksare Lukavac.
Kako su naveli iz Uprave, razumiju zahtjeve radnika i težinu trenutne situacije, ali ističu da kompanija posluje u izuzetno složenim okolnostima.
– Tačno je da su naši radnici i Sindikat odlučili svoja prava potraživati najprije putem štrajka upozorenja, a zatim i generalnog štrajka koji je dan poslije. Svjesni smo da niko u ovoj zemlji ne može sebi priuštiti luksuz izostanka niti jedne plate, naročito one teškom mukom zarađene, radničke i s te strane zaista nikog ne možemo kriviti – poručuju iz Uprave.
Dodaju kako je Koksara već duže vrijeme suočena s dubiozom i prijetnjom opstanka. Nakon kolapsa željezničkog saobraćaja, preduzeće je opstajalo gotovo isključivo zahvaljujući razumijevanju strateškog partnera, ali gubici su, kako naglašavaju, postali preveliki.
– Tek početkom septembra uspjeli smo u skoro pa nemogućoj situaciji isplatiti plate za juli, sada kasni i dio augustovske plate, kao i topli obrok. I dalje činimo nemoguće da isplatimo bilo šta i ne odustajemo od toga. Svjesni smo da su to objektivni zahtjevi radnika i činimo sve da ispunimo barem dio obaveza. To su objektivni zahtjevi radnika. Sa Poreskom upravom u mogućnosti smo da napravimo određeni vid sporazuma, kako ne bi bilo problema sa neuplaćenim doprinosima, zdravstvenim osiguranjem i tako dalje. Međutim, bojimo se da ništa od toga dugoročno ne rješava problem u kojem se Koksara nalazi – naveli su.
Opasnost od stečaja i tržišni izazovi
Na pitanje o mogućem stečaju i izazovima s isplatom plata iz Uprave Koksare Lukavac naglašavaju da se ta tema u ovoj kompaniji spominje već godinama, ali da i samo spominjanje izaziva novi strah i nesigurnost među radnicima i menadžmentom. Posebno, kažu, ako se uzmu u obzir domaće prakse kojima smo svjedočili tokom svih poslijeratnih godina.
– Nakon čitave jedne ere negativnog načina rada i funkcionisanja, kakav je donedavno bio u GIKIL-u, a sada i u Koksari Lukavac, niko od domaće uprave nema niti želju niti namjeru da ovo zatvori ili ugasi, kako se često voli reći. Nažalost ili nasreću, naša koksna baterija je takva da, kada se jednom ugasi, više se ne može pokrenuti, što bi značilo potpuni kraj – poručuju iz Uprave.
S druge strane, dodaju, globalna kriza tržišta čelika i koksa tjera ih da razmišljaju o opcijama opstanka industrije.
– Dok se mnoge koksare širom Evrope zatvaraju, praksa pokazuje da opstaju samo one koje ulaze pod okrilje države jer te zemlje svoju proizvodnju baziraju upravo na ovoj industriji. Tako radi Luksemburg, a primjere imate i u Poljskoj i Rumuniji. Bojimo se da u BiH taj potencijal još uvijek nije prepoznat – navode.
Posebno naglašavaju da je najveći kupac lukavačkog koksa ArcelorMittal Zenica, kojeg je nedavno preuzela domaća grupacija „Pavgord“.
– Iako prodaja, odnosno kupovina još nije ozvaničena jer, koliko znamo, Konkurencijsko vijeće BiH još nije donijelo konačnu odluku, za nas je ta vijest došla kao naznaka novog mogućeg razvoja i stabilnosti. Ona bi se ogledala u domaćoj snazi, kapitalu i viziji, što je, u odnosu na svjetska kretanja kojima ne možemo parirati, možda i jedini mogući izlaz – rekli su iz Uprave Koksare Lukavac.
Iz Uprave, također, ističu da iako nisu u poziciji da obavljaju zvanične pregovore sa novim vlasnikom, smatraju da je potencijalni interes za saradnju logičan slijed.
– Ako i postoji takva mogućnost, ona se ne može odvijati bez podrške državnih mehanizama. Evropske prakse pokazuju da je prepoznavanje državnog interesa u opstanku industrije čelika i koksa jedini izlaz i za Bosnu i Hercegovinu. Uz neophodna organizacijska restruktuiranja u obje kompanije, smatramo da je važno da ovaj momenat svi prepoznamo – navode.
– Tada bismo možda mogli govoriti ne samo o opstanku radnih mjesta, nego i o mogućem razvoju i novim razvojnim ekspanzijama. Smatramo da se nalazimo na ključnoj prekretnici kada svi to trebamo da prepoznamo, samo što ova fabrika ne može da broji više mjesece niti godine, već broji dane – rekli su za naš portal iz Uprave.
Na pitanje o komunikaciji sa sindikatom i mogućnostima izbjegavanja štrajka, iz Uprave Koksare Lukavac naglašavaju da sa radnicima i Sindikatom imaju zdrav odnos i vrlo otvorenu komunikaciju.
– Možemo slobodno reći da ta komunikacija postoji na dnevnoj bazi. Predstavnici Sindikalnog odbora redovno se pozivaju na sjednice Uprave i Nadzornog odbora, tako da su u potpunosti informisani o cjelokupnom stanju i problemima u kompaniji, i mi smatramo da to tako i treba biti. Radnici imaju pravo da se putem svih legitimnih načina bore za svoja prava i tu ništa nije sporno – ističu iz Uprave.
Kada je riječ o štrajku, naglašavaju da se i on, naročito generalni štrajk, mora odvijati u skladu sa zakonskim propisima i pravilima, prema kojima proizvodni procesi ne smiju biti ugroženi niti dovedeni u pitanje.
– Kao menadžment nemamo mehanizam da štrajk niti izbjegnemo niti prolongiramo, jer, nažalost, finansijsko i poslovno stanje to apsolutno ne dozvoljava. Sindikat smatramo socijalnim partnerom, a želja je i naša, kao i njihova, da se ova proizvodnja spasi, ali nam je potrebna i pomoć svih uključenih strana – poručuju.
Dodaju da, iako se Uprava bori i nastavit će to činiti, bojazan je da bez šire podrške neće biti moguće prevazići trenutne poteškoće.
– Ovoj kompaniji, kao i cjelokupnoj industriji, potreban je stabilan strateški partner i podrška državnih mehanizama. U svakom drugom slučaju, bojimo se da već svjedočimo početku kraja jedne cjelokupne industrijske ere u ovoj zemlji, koja je oduvijek bila okosnica svakog privrednog razvoja – zaključuju iz Uprave Koksare Lukavac.
Izvor: Biznis.ba
Komentari